Preminuo Fadil Hadžić

Jedan od najuglednijih hrvatskih kulturnih radnika, Fadil Hadžić, iznenada je preminuo u 89. godini života, u Zagrebu. Hadžić je bio umetnik širokog spektra zanimanja, a slikar po akademskom obrazovanju.

U Zagrebu je, u 89. godini, umro Fadil Hadžić, jedan od najizvođenijih hrvatskih komediografa, svestrani kulturni poslenik, filmski režiser, scenarista, novinar i slikar, ali i osnivač i dugogodišnji umetnički direktor Satiričkog pozorišta "Kerempuh", odnosno "Jazavac" kako se zvalo pre rata.

Iako se oprobao u svim vidovima umetnosti i uređivanju novina i časopisa (VUS, Vjesnik, Telegram, Kerempuh, Oko), Hadžić, rođen 1922. u Bileći i slikar po akademskom obrazovanju, tokom svoje bogate karijere, najviše je bio vezan za pozorište.

Godine 1950. osniva i vodi Kerempuhovo vedro kazalište (pozorište), od 1951. preimenovano u Gradsko kazalište "Komedija", početkom pedesetih godina osniva i vodi "Duga-film", prvo preduzeće za proizvodnju crtanih filmova u Jugoslaviji, a od 1952. godine bio je direktor "Zora-filma".

Tokom 1964. bio je jedan od osnivača Satiričkog kazališta "Jazavac", na čijem je čelu bio 20 godina.

Pokretač je pozorišnog festivala "Dani satire", prvi put održanog 1976. godine. Dramsku karijeru započeo je "Dosadnom komedijom", koja je prvi put izvedena 1952. u pozorištu "Komedija".

Njegov dramski opus obuhvata 60 dela u kojima tematizuje generacijske sukobe, muško-ženske odnose, zloupotrebu moći i društveni moral.

Bio je aktivan do poslednjeg dana života, a u matičnom mu je pozorištu 20. novembra prošle godine prvi put izvedeno poslednje delo, komedija "Prevaranti".

Uspešan filmski režiser

Kao filmski režiser debitovao je početkom šezdesetih godina sa dva dugometražna filma, "Zemlja s pet kontinenata" i "Abeceda straha", posle čega, 1962. godine, sledi komedija "Da li je umro dobar čovjek?" i ratni film "Desant na Drvar" (1963).

Za film "Službeni položaj" (1964) nagrađen je Velikom Zlatnom arenom na filmskom festivalu u Puli, čiji je bio glavni promoter.

U njegovom filmskom opusu ističu se filmovi društveno-kritičkog karaktera, među kojima i "Protest" (1967), "Lov na jelene" (1972), "Novinar" (1979), "Ambasador" (1984).

Autor je libreta za operu "Požar u operi" Borisa Papandopula i više romana, knjiga i humorističkih putopisa.

U Vjesniku je pod pseudonimom Zoran Zec objavljivao ironične portrete kulturnih radnika koji su 1970. sabrani u knjizi "Hrvatski Olimp". Slikarstvom je intenzivnije počeo da se bavi sedamdesetih godina, slikajući najviše aktove, portrete, istarske pejzaže i vedute u tehnici ulja, akvarela i pastela.

Za kulturno-umetnički rad dobio je brojne nagrade i druga priznanja, među kojima 1984. i nagradu "Vladimir Nazor" za životno delo.

broj komentara 1 pošalji komentar
(ponedeljak, 03. jan 2011, 17:17) - anonymous [neregistrovani]

Dar od Boga

Slava mu i hvala.
Iskreno saučesće, porodici velikog umetnika.
Retki znaju što je F.Hadžić znao.
Znati nasmijati slušaoce i gledaoce, je dar od Boga.