utorak, 24. mar 2015, 00:00 -> 09:45
Šesnaesta godišnjica NATO bombardovanja
Vazdušni napadi NATO snaga na Srbiju, odnosno tadašnju SRJ, počeli su na današnji dan pre 16 godina. Za 78 dana ubijeno je najmanje 2.500, a ranjeno i povređeno više od 12.500 ljudi.
Poginuo je 1.031 pripadnik Vojske i srpske policije, a teže i lakše ranjeno oko 6.000 civila, među njima 2.700 dece. Ranjena su 5.173 vojnika i policajca, a desetak osoba se i dalje vode kao nestale.
Ukupna materijalna šteta procenjena je na više desetina milijardi dolara. Ratni gubici NATO-a u ljudstvu i tehnici nikada nisu obelodanjeni.
Odluka o bombardovanju tadašnje SRJ doneta je, prvi put u istoriji, bez odobrenja Saveta bezbednosti UN, a naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih snaga, američkom generalu Vesliju Klarku, izdao generalni sekretar NATO-a Havijer Solana.
Klark je docnije u knjizi Moderno ratovanje napisao ne samo da je planiranje vazdušne operacije NATO-a protiv SRJ intenzivirano sredinom juna 1998. već i da je završeno krajem avgusta te godine.
SRJ je napadnuta pod izgovorom da je krivac za neuspeh pregovora u Rambujeu i Parizu o budućem statusu pokrajine Kosovo i Metohija.
Nakon što je odluku o neprihvatanju stranih trupa potvrdila Skupština Srbije, koja je predložila da snage Ujedinjenih nacija nadgledaju mirovno rešenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19.45 započeo vazdušne udare krstarećim raketama i avijacijom, na više područja Srbije i Crne Gore.
Devetnaest zemalja Alijanse počelo je bombardovanje sa brodova u Jadranu, iz četiri vazduhoplovne baze u Italiji, podržane strateškim bombarderima koji su poleteli iz baza u zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD. Najpre su gađane kasarne i jedinice protivvazdušne odbrane Vojske SRJ, u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i na drugim mestima.
Gotovo da nema grada u Srbiji koji se tokom 11 nedelja napada bar nekoliko puta nije našao na meti snaga NATO-a.
U bombardovanju je uništeno i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 razoreno.
Tokom bombardovanja izvršeno je 2.300 vazdušnih udara na 995 objekata širom zemlje, a 1.150 borbenih aviona lansiralo je blizu 420.000 projektila ukupne mase 22.000 tona.
NATO je lansirao 1.300 krstarećih raketa, izručio 37.000 "kasetnih bombi" od kojih je poginulo oko 200 osoba, a ranjeno više stotina, i upotrebio zabranjenu municiju sa osiromašenim uranijumom.
Uništena je trećina elektroenergetskog kapaciteta zemlje, bombardovane su dve rafinerije u Pančevu i Novom Sadu, a snage NATO-a su upotrebile i takozvane grafitne bombe za onesposobljavanje elektroenergetskog sistema.
Posle više diplomatskih pritisaka, bombardovanje je okončano potpisivanjem Vojnotehničkog sporazuma u Kumanovu 9. juna 1999, da bi tri dana potom počelo povlačenje snaga SRJ sa Kosova i Metohije.
Pošto je generalni sekretar NATO-a 10. juna izdao naredbu o prekidu bombardovanja, poslednji projektili su pali na područje sela Kokoleč u 13.30.
Tog dana je Savet bezbednosti UN usvojio Rezoluciju 1244, a u Pokrajinu je upućeno 37.200 vojnika Kfora iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir, bezbednost i povratak više stotina hiljada albanskih izbeglica dok se ne definiše najširi stepen njene autonomije.
@Zašto se koristi termin bombardovanje umesto agresija
Iz istog razloga iz koga se danas ne koristi termin okupacija.
e zato
E zato, jer se svega toga secam, imao sam 12 godina, nikad necu verovati zapadu, pod čim podrazumevam i EU i NATO. Nikad neću biti za njihovu opciju i one koji je sprovode.
Tužba naravno
Švajcarska je neutralna država a veoma renomirana država u oblasti pravosudja, zašto Srbija nepodnese tužbu u Švajcarskoj protiv NATO agresora i svih pojedinačnih država koje su učestvovale u razaranju SRJ i ubijanju nevinih civila i vojínka. Zasto? Ako želimo da nas neko ceni, moramo ceniti sami sebe a time što se bojimo da podnesemo tužbu, necenimo sebe. Svaki agresor mora da plati odštetu pa ne vidim nijedan razlog da to ne bude i u Srbiji. Živote to neće vratiti, ali će Srbiju bar dovesti do vremena pre 1999 godine kada je besomučno bila razorena.
Nikad ne zaboraviti !
Srpski narod nikada ne treba da zaboravi bezocnu agresiju najsnaznijih zapadnih zemalja sa populacijom od preko 500.000.000 ljudi koje su pokrenule nevidjenu vojnu masineriju na zemlju od 9.000.000 ljudi samo zarad nasilnog otimanja dela njene teritorije. Takvo nesto nije zapamceno u istoriji. Za ovakvo nasilje nad medjunarodnim pravom i jednim narodom, najmanje sto treba uraditi je traziti odstetu od zemalja ucesnica agresije i zatraziti od UN da 24. mart bude proglasen na medjunarodnom nivou kao dan secanja na bombardovanje Jugoslavije i njene zrtve.
Zašto se koristi termin bombardovanje umesto agresija
Zašto se koristi termin bombardovanje umesto tačnog naziva oružana agresija. Ovim se abolira agresivni napad SAD i NATO zemalja na SRJ i Srpski narod. SAD i NATO su izvršile oružanu agresiju na jednu suverenu državu suprotno povelji UN i ona se po svojoj suštini ne razlikuje od slučnih agresije kroz istoriju. Bombardovanje je jedan vid oružane agresije i ono ne može biti terminoiloška zamena.
као да је јуче било!
Не желим никад више никоме да се тако нешто деси!
И немој да мисле наши "пријатељи" да се заборавило.....
Predlog
Svake godine, 24 marta u 19.45 treba da se simbolično puste sirene za vazdušnu opasnost kao podsećanje na surovi agresorski čin zemalja članica NATO.
zasto bas osiromaseni uranijum
Pokusavam razumeti vodjenje ratova. Ratovi se vode uglavnom radi interesa. Da li je Srbija ugrozavala interese NATO. Nije. Ali zasto bas osiromaseni uranijum. Taj uranijum ce ostati tu u Srbiji dok je veka i sveta.
Zločin i kazna
Ne sme da se zaboravi nikada. Treba proglasiti ovaj dan kao Dan sećanja na žrtve. Nevine i patriotske. Onaj ko vas napadne nije ništa drugo do agresor, zato po svim međunarodnim pravilima treba tražiti nadoknadu pričinjene štete.
komentari