Drugi vek – Slavko Štimac

Kako tada, tako i danas - posle punih 47 godina i više od 40 igranih filmova, Slavko Štimac igra samouvereno, s lakoćom, jednostavnošću najvećih i mudrošću najiskusnijih. Posle "Vuka samotnjaka" nastavio je sa glavnim ulogama u filmovima i TV serijama maestra Branka Bauera "Salaš u malom ritu" i "Zimovanje u Jakobsfeldu". Sa nepunih 15 godina odigrao je četiri glavne uloge, potom otišao u Beograd gde je odigrao čuvenog Peru trtu u "Specijalnom vaspitanju", a ubrzo osetio i kako izgleda svetski film kod Sema pekinposa u "Gvozdenom krstu".

Nije studirao glumu. Nije imao vremena za to. Možda ga i ne bi primili na fakultet. Štimac je glumu stvarao pred kamerama koje su osećale i prenosile na platno njegovu specifičnu izražajanost, glumačku i ljudsku slojevitost, autentičnost i sugestivnist kojima se veruje.

Imao je svega dvadeset godina kada je igrao u kultnim filmovima jugoslovenske kinematografije "Ko to tamo peva" i "Sjećaš li se Doli Bel" i tu je odigrao uloge i scene koje se danas svrstavaju u najerotskije scene naše kinematografije u koje spadaju i kultne scene u filmovima "Varljivo leto '68" i "Život je čudo". Neko bi reko da je Štimac seks simbol našeg filma. Ne, on je samo tihi ali vrhunski vešt i prirodan igrač koji ume da odigra sve što mu uloga naloži i da uvek da malo više u korist filma.

Velike i značajne uloge Slavko Štimac je ostavrio u Kusturičinim filmovima "Podzemlje"("Underground") i "Život je čudo" i oba su označavala Štimčev povratak na veliki ekran posle sušnih godina u kojima je, s retkim izuzecima, igrao male epizodne uloge ili je samo pravio društvo kolegama u kadru. Jedan je od retkih glumaca koga kroz karijeru prate životinje glumci. Štimac je igrao sa vukovima, psima, medvedima, pačićima, mačkama, a možda najbolje sa majmunima u "Podzemlju".

U filmu "Život je čudo" konačno nas je naterao da shavtimo da odavno ima više od 40 godina i da više nije onaj mali koje je sa 25 godina igrao klince, da se iskusan život vidi i njegovim karakterima i pojavi i da se veruje njegovim mladolikim borama. Potvrdio je to ulogama u "Turneji", "Optimistima", "Koriolanu", "Neprijatelju", a posebno u filmu Gorana Rušinovića "Bjuik rivijera" u kome je iskoristio sve glumačke prostore koje nudi uloga izbeglice koji odbija da mrzi.

U emisiji "Drugi vek" Slavko Štimac govori o odrastanju i sazrevanju pred kamerama, isksutvu sa Semom Pekinpoom, erotskim scenama, odnosu prema starijim i poznatijim kolegama, sposobnosti da istrpi tuđu glumu, prilagodi joj se i transformiše je u novi filmski kvalitet.

Nenametljiv, pametan, zanimljiv, duhovit, zanimljiv, čestit, lepo stidljiv, Slavko Štimac u emisiji "Drugi vek".

Urednik i autor Nebojša Popović, snimatelj Rade Bubalo, montažer Mirjana Mitrović.