Читај ми!

Antologija srpske muzike

Dela Stevana Hristića: svite iz opere Suton, Poema zore i Rapsodija za klavir i orkestar

Poput svojih savremenika – Miloja Milojevića i Petra Konjovića – i Stevan Hristić je bio svedok modernih pravaca u zapadno-evropskoj muzici, ali je do kraja svog stvaralačkog perioda ostao odan melodiji kao primarnom muzičkom izrazu i klasičnoj tonalnoj harmoniji. Prema rečima Stane Đurić-Klajn, Hristić je u pojedinim delima „ostavio trag izrazite umetničke individualnosti, prostrane muzičke kulture i velike obdarenosti", pa se sa pravom ubraja u red najznačajnijih srpskih kompozitora XX veka.

Rođen je 19. juna 1885. godine u Beogradu, a veći deo detinjstva je proveo u inostranstvu, pošto je njegov otac bio diplomata. Godine 1903. pohađao je Srpsku muzičku školu u Beogradu u kojoj mu je teorijske predmete predavao Stevan Mokranjac. Od 1904. do 1908. studirao je kompoziciju i dirigovanje na Konzervatorijumu u Lajpcigu, a potom je, u periodu od 1910. do 1912. godine, bio na specijalističkim studijama u Rimu, Moskvi i Parizu.

U periodu između dva svetska rata Hristić je bio veoma aktivan u organizaciji muzičkog života Beograda. Naime, 1923. godine je učestvovao u osnivanju Beogradske filharmonije na čijem je čelu bio do 1934; radio je kao šef-dirigent beogradske Opere, a direktor ove institucije postao je 1925. godine. Od osnivanja Muzičke akademije u Beogradu 1937, Hristić je bio profesor kompozicije, a potom 1943. i 1944. godine i rektor. Bio je prvi predsednik Saveza kompozitora Jugoslavije, a 1950. izabran je za redovnog člana Srpske akademije nauka, kao i za direktora Muzikološkog instituta.

Urednica Irina Maksimović Šašić

Коментари

Prodajem
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
C.T. Toraksa
Поштујте правила пре давања крви на анализу
Adaptacija
„Буђење пацова“ – ново рухо филмског класика Живојина Павловића
slobodan izbor ishrane
Главни град Финске избацује месо како би заштитили климу, осим у ретким изузецима
Prijava za kviz Slagalica
Пријавите се