Читај ми!

„Da Bog da, uvijek zelen bio" - kako je hrast u Ljubinju postao zimzelena biljka

Ljubinje, u istočnoj Hercegovini, na pola puta između Trebinja i Mostara, čuveno je po proizvođačima duvana, belog luka, voća i živine, ali i po legendama od kojih jedna, vezana za Svetog Savu, objašnjava ono što, za sada, i botaničari ne mogu da objasne – o uvek zelenom hrastu čije lišće ne žuti.

Tu gde se smestilo Ljubinje, u slojeve hercegovačkog krša upisivale su se sve mene vremena i života. Pod vlašću Nemanjića je ova oblast bila sve do kraja dinastije, i njome je jedno vreme, u mladosti, upravljao i Rastko Nemanjić, potonji Sveti Sava.

O njegovom boravku ovde, sačuvane su legende, a jedna govori o uvek zelenom hrastu – zelenom dubu, čije lišće ne žuti.

„Zelenilo lišća drži do kraja marta, i kada ostalo lišće na listopadnom, u decembru je već žuto, opada, u januaru, naravno da ga nema, na ovom hrastu je zelenilo lista očuvano i u januaru, i u februaru, i do kraja marta, i kada se mijenja lišće i ostalih hrastova, tada i ovaj zeleni dub mijenja lišće jednom u godini“, objašnjava Slavoljub Mihić iz sela Bančići, kod Ljubinja.

Meštani će vam reći da hrast nikada nisu videli bez lista, a botaničari, da je on izuzetna prirodna retkost, zimzeleno, a ne listopadno drvo, kakvo bi trebalo da bude, i da za to objašnjenja nema.

„Postoji samo jedno objašnjenje. Legenda, da je ovde svojevremeno, princ Rastko, Sveti Sava, kad je obilazio svoje zemlje, koje je dobio od oca, da se odmarao u hladovini ovoga hrasta, i kad je zadovoljan odmorom bio, blagoslovio je ovaj hrast riječima: 'Da Bog da, uvijek zelen bio!' Drugo tumačenje ne postoji, živimo sa tom legendom i sa zelenim dubom do ovih dana“, dodaje Mihić.

Zeleni dub, ni veličinu ne menja.Više ne raste, ispod njega nema podmlatka, a i žir mu je vrlo oskudan. Ne tuku ga gromovi, niko ga ne dira i ne lomi.

Prkosi ovaj hrast prirodi, prkosi snegovima i mrazu, ili jednostavno traje ovakav da bi čuvao jednu lepu legendu. I nije dugovečnost ovde samo njegova osobina.

„Pamtim ja da je, recimo, u dva zaseoka bilo više od deset ljudi od preko 90 godina. Lako je bilo dugovečnih ljudi naći. Bilo ih je sigurno toliko da se ne može omalovažava' ta teza da je ovo selo stogodišnjaka“, tvrdi Slavoljub Mihić.

Tako legenda i ljudi traju u Ljubinju, dok se prepliću mirisi, vetrovi sa Mediterana, zbrajaju blistavi i sunčani dani u godini, a ima ih 270, i zeleni dub im pristaje, kao zelena medalja posebnosti.

понедељак, 23. септембар 2024.
28° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи