Читај ми!

Misterija žrtvovane dece Inka: Analiza drevnih mumija otkrila koje su supstance konzumirali pre smrti

Naučnici su analizirali uzorke kose i noktiju osmoro dece čija su tela pronađena na visokim planinskim vrhovima Anda. Rezultati pokazuju da su pre ritualnog žrtvovanja konzumirali koku i alkohol, dok dokazi o upotrebi halucinogenih supstanci nisu pronađeni.

Мистерија жртвоване деце Инка: Анализа древних мумија открила које су супстанце конзумирали пре смрти Мистерија жртвоване деце Инка: Анализа древних мумија открила које су супстанце конзумирали пре смрти

Deca čija su tela pronađena na zaleđenim planinskim vrhovima Argentine i Perua umrla su pre oko 500 godina, u okviru jednog od najznačajnijih verskih obreda carstva Inka. Iako su njihovi životi okončani ritualnim žrtvovanjem, izuzetno očuvane mumije danas naučnicima pružaju dragocen uvid u poslednje mesece njihovog života.

Novo istraživanje ukazuje na to da su deca u periodu koji je prethodio smrti konzumirala različite psihoaktivne supstance, uključujući koku i alkohol. Naučnici smatraju da je njihova upotreba mogla biti povezana sa pripremom za duga i fizički zahtevna putovanja kroz planinske predele, ali i sa verskim obredima.

Reč je o ceremoniji poznatoj kao kapakoča (capacocha), jednom od najvažnijih rituala civilizacije Inka. Obred je organizovan povodom značajnih događaja, poput smrti ili stupanja vladara na presto, velikih verskih praznika, ali i prirodnih nepogoda, kada se od bogova tražila zaštita i naklonost.

Za žrtvovanje su birana deca koja su, prema verovanjima Inka, posedovala posebne duhovne i fizičke osobine. Smatrana su svetim glasnicima bogova, a njihovo žrtvovanje imalo je važnu ulogu u religijskom sistemu carstva. Nakon izbora, deca su često odvođena u prestonicu Kusko, gde su učestvovala u složenim ceremonijama. Potom su slata na udaljena sveta mesta širom carstva, uključujući visoke vrhove Anda. Putovanja su mogla trajati mesecima i podrazumevala su prelazak velikih udaljenosti i izuzetno teških terena.

Na mestima žrtvovanja deca su sahranjivana uz vredne tekstile, keramičke posude i dragocene figurine, kao darove bogovima. Hladna i siromašna kiseonikom planinska sredina doprinela je izuzetnoj očuvanosti njihovih tela, zahvaljujući čemu su naučnici danas u mogućnosti da analiziraju tragove supstanci koje su unosili tokom života.

Koka i alkohol u poslednjim mesecima života

Istraživački tim, predvođen arheološkinjom Dagmarom Sočom sa Univerziteta u Varšavi, analizirao je uzorke kose i noktiju osmoro dece. Ova tkiva sadrže keratin, u koji se tokom rasta ugrađuju hemijski tragovi supstanci koje osoba unosi. Na taj način moguće je rekonstruisati deo istorije konzumiranja različitih materija tokom nedelja i meseci pre smrti.

Rezultati su pokazali da je upotreba koke bila široko rasprostranjena među ispitivanom decom. U svih šest analiziranih uzoraka kose otkriveni su kokain i njegov metabolit benzoilekgonin, što ukazuje na konzumiranje listova koke. Njihovo žvakanje bilo je duboko ukorenjeno u kulturi andskih naroda, a moglo je da pomogne u suzbijanju osećaja gladi i umora, što je bilo posebno značajno tokom dugih planinskih putovanja.

Kod neke dece pronađen je i kokaetilen, jedinjenje koje nastaje u jetri kada su kokain i alkohol istovremeno prisutni u organizmu. To ukazuje na to da su deca konzumirala obe supstance. Alkohol je najverovatnije unošen u obliku čiče, fermentisanog napitka od kukuruza koji je imao značajnu ulogu u verskim ceremonijama Inka.

Neobičan trag u mumiji devojčice

Posebnu pažnju istraživača privukao je nalaz harmina u noktima četrnaestogodišnje devojčice poznate kao Devojka iz Ampata, odnosno Huanita. Harmin je psihoaktivno jedinjenje prisutno u nekoliko biljaka, uključujući lijanu Banisteriopsis caapi, poreklom iz Amazonije, koja se koristi u pripremi napitka ajavaska.

Naučnici, međutim, nisu mogli da utvrde koju je konkretno biljku devojčica konzumirala. Ovaj nalaz je posebno zanimljiv jer je harmin ranije otkriven i kod dve druge dečje mumije sa planine Ampato. To otvara mogućnost da su biljke poreklom iz amazonskog područja prenošene u Ande i korišćene u određenim ritualima.

„Najviše me je iznenadila raznovrsnost rezultata. Iako je upotreba koke očigledno bila uobičajena, primetili smo značajne razlike u upotrebi drugih supstanci. To pokazuje da je priprema dece bila mnogo složenija i raznovrsnija nego što smo ranije pretpostavljali“, objasnila je Dagmara Soča.

Naučnici nisu pronašli dokaze o upotrebi halucinogena

Jedno od važnih pitanja istraživanja bilo je da li su deci davane supstance koje izazivaju halucinacije i izmenjena stanja svesti, možda kao deo verske pripreme za žrtvovanje.

Međutim, analize nisu otkrile tragove nekoliko traženih halucinogenih supstanci, uključujući meskalin, DMT i bufotenin. Istraživači ističu da se ne može u potpunosti isključiti mogućnost da su neke od njih korišćene neposredno pred smrt, jer jednokratna upotreba ne mora ostaviti prepoznatljiv trag u kosi i noktima.

Ipak, odsustvo ovih supstanci upućuje na mogućnost da je upotreba psihoaktivnih materija pre svega bila povezana sa ublažavanjem fizičkih i emocionalnih napora tokom putovanja, a ne nužno sa izazivanjem izmenjenih stanja svesti.

Dodatne informacije pružila je i analiza kose osmogodišnje devojčice čija je mumija pronađena na planini Čuša u Argentini. Njena kosa sačuvala je hemijske tragove koji obuhvataju približno šest meseci života. Analiza različitih delova vlasi ukazala je na promene u unosu koke tokom tog perioda. Njena konzumacija izgleda da je opala u poslednjem mesecu života, kada se pojavljuju i tragovi alkohola.

Istraživači, međutim, upozoravaju da se ove promene ne mogu sa sigurnošću tumačiti kao direktan dokaz promene načina ishrane, jer na količinu supstanci zabeleženih u kosi mogu uticati i procesi njihovog ugrađivanja u vlasi.

Rituali koji su se razlikovali od oblasti do oblasti

Rezultati istraživanja ukazuju i na to da verski običaji Inka nisu bili potpuno ujednačeni na teritoriji njihovog prostranog carstva. Razlike u pronađenim supstancama mogle bi da odražavaju različite lokalne tradicije, verovanja i kultove planinskih božanstava.

Planinski bogovi imali su posebno mesto u religiji Inka i verovalo se da utiču na važne aspekte života, uključujući vodu, klimu i plodnost zemlje. Zbog toga istraživači pretpostavljaju da su se i ritualne prakse mogle prilagođavati specifičnim verovanjima i zahtevima pojedinih božanstava.

Istraživački tim planira da nastavi proučavanje supstanci korišćenih u ceremoniji kapakoča, kako bi se saznalo više o poreklu dece, njihovom životu pre izbora za žrtvovanje i pripremama koje su prethodile obredima.

Pored hemijskih analiza, naučnici istražuju i sveta planinska mesta koristeći savremene tehnologije, među kojima su dronovi, lasersko skeniranje terena (LiDAR) i georadar. Cilj je da se stekne potpunija slika o ritualnom prostoru civilizacije Inka i značaju koji su planinski predeli imali u njihovom verskom životu.

Istraživanje je objavljeno u naučnom časopisu Antiquity.

уторак, 17. новембар 2026.
9° C