Film „48 sati i 1 minut“, srpsko-američka koprodukcija inspirisana tragičnom sudbinom Tijane Jurić

Srpsko-američki film „48 sati i 1 minut“, posvećen Tijani Jurić čije je tragično stradanje pre tačno 10 godina ostavilo duboki ožiljak u našem narodu i javnosti, ima za cilj da umetnost iskoristi kao sredstvo kako bi podigla svest o nestaloj i otetoj deci, naglasila je gošća Jutarnjeg programa, glumica Sanja Rajačić, scenaristkinja i korediteljka filma.

Priča prati Aleksandru koja se vraća u svoju otadžbinu, dve decenije nakon rata, u želji da, u duhu srpske kulture, odgaji ćerku. Porodična idila, međutim, biva uništena otmicom njene petogodišnje Lene, a izjava dežurnog policajca da se deca obično pojave do jutra, kao opravdanje za nepokretanje istrage dok ne prođe 48 sati, nateraće majku da se sama uputi na ulice Beograda, u lavirint straha i nepoznatog.

Sanja Rajačić, inače glumica, napisala je scenario za ovaj film, a ujedno je i korediteljka.

„S obzirom da sam želala da prikažem ovu priču na najrealniji mogući način, jesmo imali reditelja koji je zajedno sa mnom radio, ali želala sam da mu pomognem u svemu tome, da to bude što realnije. I iz tog razloga sam ušla i u te vode isto“, kaže gošća Jutarnjeg programa.

Dodaje da se u filmu pojavljuje fantastična glumačka ekipa, Nataša Ninković, Raša Bukvić, Vanja Ejdus, Marina Ćosić, kao i Marko Živić kome je ovo bila poslednja uloga. I Nebojša Glogovac je imao želju da završi ovaj film, nažalost nije uspeo.

Naslov filma se odnosi na zakon koji je postojao, a po kome policija ne započinje istragu dok ne prođe taj vremenski perid.

„A taj jedan minut može da ima i značenje tog malog tračka nade da se dete pronađe, a isto tako može i da ima značenje koliko za jedan minut može da se izgubi nešto najdragocenije na svetu, u našoj porodici i da se nikada više ne povrati“, napominje Sanja Rajačić.

Mlada glumica Klara Hrvanović, koja se proslavila ulogom u filmu Raše Andrića, Leto kada sam naučila da letim, u filmu 48 sati i 1 minut ima zahtevnu ulogu devojčice inspirisane likom Tijane Jurić.

Gostujući u Jutarnjem programu Klara kaže da je imala samo dve nedelje da se spremi za ovu ulogu, jer se devojčica koja je bila izabrana uplašila.

„Meni je u pripremanju ove uloge Sanja najviše pomogla i Majk, režiser. Oni su meni objašnjavali tu priču, s obzirom da sam imala deset godina tada, i uvodili me na neki sigurniji način, da ja ne bih imala posledice od cele te priče. Ali su me uvodili tako da ja znam kolika je važnost ove priče i kolika je važnost ovog projekta“, naglašava Klara Hrnić.

Pošto je namera Sanje Rajačić bila da spoji umetnike i iz Amerike i Srbije, odlučeno je da se snima u Srbiji, ali u većem delu filma se govori na engleskom jer to nije samo priča koja muči nas, već problem u Evropi i u celom svetu.

Kako naglašava Rajačićeva, saradnja sa porodicom Jurić je bila veoma uspešna i pomogli su produkciju na svakom koraku. Igor Jurić je prisustvovao projekciji sa distributerima iz „Megakom filma“.

Premijera filma je zakazana za 21. mart u MTS Dvorani, a potom kreće u bioskope širom zemlje.

петак, 09. мај 2025.
16° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом