Читај ми!

Roditelji pozajmljuju novac za izlazak deteta u grad, a sve više traže pomoć stručnjaka

Roditelji stručnjake pitaju kako da postave granice, pošto su zbunjeni brzim promenama i sistemom vrednosti koji se menja preko noći, kaže za RTS psihološkinja Milena Oparnica. Ističe da su zbunjena i deca koja žive u zatečenom svetu, kao i da im je mnogo teže nego prethodnim generacijama.

Psihološkinja Milena Oparnica ističe da, kada je reč o davanju novca za izlaske svojoj deci, najteže na kraj izlaze roditelji koji su previše zaštitnički nastrojeni u svom stilu vaspitavanja i koji po svaku cenu žele da zaštite dete time da ne oseti neprijatna osećanja odbacivanja.

Objasnila je da oni, na određen način, preuzimaju odgovornost za osećanja svog deteta i da, imali–nemali, po svaku cenu obezbeđuju deci novac.

"U praksi, čak i pozajmljuju da bi dete izašlo. Kada kažem dete, ja zaista ne mislim na decu u ranoj fazi adolescencije, 13, 14 i 15 godina, mada ima i slučajeva da i oni idu u noćne klubove i na splavove. To je već nešto drugo. Roditelji zaista dolaze u situaciju da pozajmljuju, a sve više traže pomoć stručnjaka", navela je Oparnica.

Dodala je da roditelji stručnjake pitaju kako da postave granice, pošto su zbunjeni brzim promenama i sistemom vrednosti koji se menja preko noći.

"I ne mogu da se samoodrede u ulozi roditelja, a ne pomažu deci, zato što svi znamo, narativ je poznat od davnina, da je u tinejdžerskoj prirodi da se bune. Oni moraju da se bune", naglasila je Milena Oparnica.

Istakla je da roditelji koji su "vojskovođe" odseku dečje potrebe i ukinu svaku mogućnost pregovaranja.

"Najbolje je – ali ono što je najbolje, to je i najteže i to traži vežbu i praksu, jer tinejdžer dok nije postao tinejdžer i nije zahtevao toliki trud i refleksiju roditelja – pregovaranje i dobitnička saradnja. Šta to znači? Da promislimo kao roditelji, jer to se uči, da između onoga kad je dete zahtevalo nešto i naše reakcije, kada kažemo da ili ne, postoji period refleksije, gde se mi trudimo da uđemo u potrebe deteta, da ga razumemo, da ga ne odsečemo i da ne kažemo ‘da’, već da se povežemo sa potrebama", navela je Oparnica.

Objasnila je da tim povezivanjem tinejdžer dobija potvrdu da ga roditelj razume, ali da mu postavlja granice, kao i da je osnovno pravilo – "ni previše stegnuto, ni previše lagano".

Kada je vreme za dublji razgovor 

Govoreći o pritisku okoline, Oparnica je navela da je za to najbolji dublji razgovor.

"Tu roditelji često budu zbunjeni, jer dete izlazi pred njih sa rečenicom ‘ali svi to rade, svi idu, svi nose toliko novca, svi piju, svi su noću na telefonu’. Onda jedan, zaista, iskren i dublji razgovor koji je mnogo teško sada obaviti, ne samo za vreme korone, nego i pre toga, nekako, ugašena institucija drugih roditelja, pomoćnika, saveznika u procesu odgajanja dece", istakla je Oparnica.

Dodala je da se naša deca sada druže, ali da ne žele da uvedu drugu decu u kuću.

"U kući se sada ništa ne dešava. Onda, roditelji su diskonektovani sa roditeljima te dece sa kojima se njihova deca druže. Ne postoji savezništvo, a jedno od starih pravila, ja verujem da nije prevaziđeno ni u ovom brzom životu, jeste postavljati detetu i tražiti odgovor na čuvenih pet novinarskih pitanja – ko, šta, gde, kada, zašto i dodala bih još kako. Kako ćeš se vratiti? Ko ide s tobom? Gde idete? Kada se vraćate?", rekla je Oparnica.

Navela je kako su mladi često uznemireni kada ih roditelji često zovu za vreme izlazaka, a s druge strane, postoji paradoks i da deca ulaze u potrebe adolescenata i pre adolescencije, a da ipak kasnije sazrevaju i da dosta mladih ne radi.

"Ja uopšte nemam ideju da su mladi za to odgovorni, jer oni žive u zatečenom svetu, ni njima nije lako", napomenula je Milena Oparnica.

Istakla je da je, radeći s mladima, uočila da im je mnogo teže nego prethodnim generacijama i da je u porodicama nestalo radosti, a da je stupio strah.

"Šta će se desiti detetu, šta mu je sledeći zahtev? Sada nema prenošenja iskustva sa generacije na generaciju zato što iskustvo, ne samo dede, nego ni oca, nije više relevantno za pravila za život dece. U praksi srećem da ni iskustvo starijeg brata nije relevantno za iskustvo četiri, pet godina mlađe sestre. Mnogo je izazova pred decom, ona tome nisu dorasla", naglasila je Oparnica.

Roditelji nekad treba da budu stena, a nekad more 

Istakla je da je na roditeljima da nekad budu "stena", a nekad "more".

Milena Oparnica je objasnila da razgovor može da bude dovoljan, ali ako je u pravo vreme i na pravom mestu, ali da može da se desi zbog manjka vremena i raspoloženja da se potpuno otuđe.

"Zapravo, moramo prepoznati kada su oni spremni za razgovor, jer tinejdžeri traže od nas da mi s njima pričamo kad su oni raspoloženi. Bolje je i to uraditi, čekati pravi tajming i na pravi način. Lako uđemo u okrivljavanje", istakla je Oparnica.

Istakla je da ne bi sa decom razgovarala o kaznama  već o posledicama izlazaka u noćne klubove i na splavove.

четвртак, 18. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво