Nova diskografija – Etel Smajt: Misa in De

Predstavljamo album sa delima Etel Smajt Hora i simfonijskog orkestar Bi-Bi-Sija pod upravom Sakarija Orama, koji je u septembru objavila diskografska kuća Šandos, a na kojem se pored ovog obimnog vokalno-instrumentalnog dela nalazi i uvertira za operu „Pljačkaši olupina”.

Misa in De ove britanske kompozitorke i jedne od istaknutih sifražetkinja viktorijanske epohe, napisana je 1893. godine i predstavlja jedan od njenih prvih pokušaja da komponuje obimno vokalno-instrumentalno delo. Osamdesetih godina XIX veka, Etel Smajt je studirala na Lajpciškom konzervatorijumu, gde su joj kolege bili Grig, Dvoržak i Čajkovski, ali je ubrzo studije nastavila učeći privatno sa com, u čijem su krugu prijatelja bili muzičari poput Bramsa i Klare Šuman.

Blisko prijateljstvo sa Polinom Trevelijan, Britankom irskog porekla i katolkinjom, inspirisalo je Etel Smajt da komponuje Misu in De, koja je najvećim delom napisana na francuskoj rivijeri, dok je letovala u društvu francuske Carice Evgenije. Zahvaljujući prijateljstvu ove aristokratkinje sa Kraljicom Viktorijom, Etel Smajt je dva stava ove obimne vokalno-instrumentalne kompozicije predstavila kraljici 1891. godine, tokom boravka u zamku Balmoral, svirajući klavirski izvod i sama pevajući vokalne deonice. Njeno upečatljivo izvođenje, uticalo je da Kraljevsko horsko društvo ovo delo stavi na svoj program, te je premijera upriličena u Rojal Albert holu 1893. godine. Kritike su bile veoma pozitivne, ali uprkos tome, naredno izvođenje delo je imalo tek trideset godina kasnije, što je kompozitorka smatrala posledicom predrasuda koje postoje naspram dela ženskih autora. Nakon mise, Etel Smajt se više nije vraćala duhovnim vokalno-instrumetnalnim delima, već se okrenula scenskom žanru, tačnije operi, komponujući Šumu 1903. godine, koja je više od sto godina bila jedina opera neke kompozitorke prestavljena na sceni njujorškog Metropolitena, sve do Ljubavi izdaleka Kaje Sarijaho iz 2016.

Misa in De predstavlja izuzetno efektno delo, koje obiluje bogatim harmonijama i veštim tretmanom hora. Delo poseduje uobičajenih pet stavova misnog ordinarijuma, ali je njihov raspored neortodoksan, budući da se na mestu poslednjeg stava nalazi Glorija, kako bi se, uprkos konvencijama, delo završilo trijumfalnim zvukom. Ovakav potez je naišao na neodobravanje crkvenih zvaničnika, ali uprkos tome kritičari nisu štedeli reči hvale, koje se iz današnje perspektive čine i pomalo patronizujućim, s obzirom da su posebno podvlačili činjenicu da je delo napisala žena. Tako kritičar Tajmsa navodi da „ovo delo definitivno pozicionira autorku kao jednog od najeminentnijih kompozitora svog vremena, i bez sumnje je stavlja na čelo svih onih njenog pola. Najupečatljivija stvar u ovom delu je odsustvo kvaliteta koji se uglavnom povezuju sa ženskim stvaralaštvom; tokom čitavog toka delo je snažno i srčano, majstorsko po svojoj konstrukciji i zanatu i posebno upečatljivo po izvrsnosti i bogatim bojama u orkestraciji", zaključuje Tajmsov kritičar.

Urednica emisije: Ivana Neimarević

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво