Stamnica: Šest decenija rada Doma za decu i lica ometena u razvoju

Dom za decu i lica ometena u razvoju "Dr Nikola Šumenković" u Stamnici, kod Petrovca na Mlavi, obeležava 60 godina od osnivanja, čime je ostvarena ideja o nadi i prihvatanju. Kako se živi u ovoj neobičnoj zajednici?

Žaklina i Mila godinama žive u Domu za decu i lica ometena u razvoju u Stamnici kod Petrovca na Mlavi. One su najbolje drugarice, dele ljubav prema umetnosti i vrlo su uspešne u tome.

"Crtamo, bojimo, igram folklor. I glumica sam. Lepo je živeti ovde u Stamnici. ali volela bih da idem uskoro kući, dovoljno sam bila ovde", tridesetogodišnja kaže Mila Marjanović, korisnica Doma za decu i lica ometena u razvoju "Dr Nikola Šumenković" Stamnica.

Svoj kutak slobode i samostalnosti ovde je pronašao i Milenko Polić. On je zadužen za uzgoj pilića i ovaca na ekonomiji u okviru Doma, za šta je osvojio i prvo mesto na Bačijadi.

“Tri jagnjeta, ima ovca. Vole da jedu jarmu i seno. Ja im dajem vodu i merim na vagu. Naše su ovce pobedile, prvo mesto", navodi Milenko Polić.

Dom "dr Nikola Šumenković" ove godine obeležava šest decenija postojanja. Porodica Snežane Jovanović kroz četiri generacije ovde radi od osnivanja. Kao i svi zaposleni proživljava uspone i padove sa osobama koje ovde žive.

"Mi ovaj dom smatramo kao našu drugu kuću i tako se i ponašamo i ophodimo i prema radu i prema korisnicima i to je poseban odnos. Oni ili vas vole ili vas ne vole. Sredina kod njih ne postoji", napominje Snežana Jovanović, glavna sestra Doma za decu i lica ometena u razvoju "Dr Nikola Šumenković" Stamnica.

Gordana Radosavljević Andrić je obračunski radnik i omiljena je u vreme isplate džeparca.

"Pet dana pre nego što će biti isplata, oni jure - kada će biti i tako. Jedva čekaju da dobiju da bi kupili šta žele. Obožavaju me, pred džeparac", ističe Gordana.

Dani su im ispunjeni aktivnostima, odrasle više interesuje gluma, ručni radovi i umetnost, a za nove generacije oformljena je kompjuterska soba. Pre nekoliko godina uključeni su u obrazovni sistem. Od petnaest učenika, deo redovno ide u lokalnu školu, a ostali pohađaju nastavu u kućnim uslovima.

"To je jedan od naših osnovnih ciljeva, da oni dostignu svoj maksimalni mogući kapacitet, da ostvare sve svoje sposobnosti, da ispoštujemo sve njihove želje i potrebe i da radimo na deinstitucionalizaciji i njihovom osposobljavanju za što samostalniji život do izlaska iz ustanove", objašnjava Marina Bogdanović, socijalni radnik.

Za mnoge je ovo jedini dom i jedina porodica za koju znaju. Zato su za ovaj jubilej poželeli da adaptiraju upravnu zgradu. Projekat je spreman.

"To nije samo upravna zgrada, to je zgrada u kojoj se nalaze polupokretni i nepokretni korisnici. Zgrada u kojoj se nalazi naša kuhinja u kojoj se priprema 1200 obroka dnevno. Naša vešernica, kao i magacinski prostor. Tom rekonstrukcijom i adaptacijom bi mi ostvarili što bolje uslove života za naše korisnike, ali i ispunili standarde za domski smeštaj”, naglašava Ana Tomašević, direktorka Doma za decu i lica ometena u razvoju "Dr Nikola Šumenković".

Dom u Stamnici otvoren je 1964. godine u starim rudarskim stanovima sa 50 korisnika. Danas ovde živi 345 dece i ljudi, od 10 do 90 godina.

понедељак, 26. мај 2025.
10° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом