Metamorfoze: Boris Isaković

Rođen je u Novom Sadu gde je završio Akademiju umetnosti, u klasi profesora Bore Draškovića.

Bio je stalni član i prvak drame Srpskog narodnog pozorišta u kojem je ostvario mnoge izuzetne uloge, baš kao i na scenama svih beogradskih pozorišta.Od 2000. godine je samostalni umetnik. Bio je i direktor drame Srpskog narodnog pozorišta. Osim izuzetnih uloga daruje nam i generacije sjajnih mladih glumaca, profesor je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.

Pozorišnu karijeru počeo je kao student, u KPGT-u, kod Ljubiše Ristića, uskakanjem u Šekspirovu naslovnu ulogu Ričard Treći. Prvu veću ulogu u Srpskom narodnom pozorištu ostvario je u predstavi "Murlin Murlo". Tu sreće Jasnu Đuričić, svoju životnu i često partnerku na sceni i pred kamerama.

Bio je Filip Trnavac u "Putujućem pozorištu Šopalović", Brik u "Mački na usijanom limenom krovu", Anđelo u Šekspirovoj "Meri za meru". Igrao je Georgija u "Oslobođenju Skoplja" i Leonea u "Gospodi Glembajevima". Usledile su predstave "Greta, stranica 89", "Nahod Simeon" i "Zverinjak", "Je li bilo kneževe večere" "Zojkin stan", Timon Atinjanin. Uloga u predstavi "Nahod Simeon" donela mu je Sterijinu nagradu. Bio je Posjedon u "Odiseju", Jevgenije Aleksejevič Dron u Čehovljevom "Galebu", Lopahin u "Višnjiku", a zatim je maestralno odigrao naslovnu ulogu u predstavi "Kako je poludeo gospodin R".

Filmska karijera Borisa Isakovića počinje devedesetih. 1994. godine reditelj Boro Drašković poverio mu je jednu od glavnih uloga u filmu "Vukovar, jedna priča". Ređaju se zatim iz godine u godinu brojne zapažene uloge u filmovima i serijama.

Kada igra izmišljene, istorijske ličnosti ili savremenike, koliko god bio uverljiv ima na umu ne da je sve što radi fikcija.

Boris Isaković veruje da glumačka profesija mora da se drži moralnih vrednosti, da glumac treba dobro da poznaje etiku, da neguje ljubav i plemenitost prema čoveku, da razvija i gaji osećanja ali i radost stvaranja u grupi. Da bi se došlo do vrhunskih rezultata sve to, kaže, podrazumeva vojničku disciplinu. Zato sve vreme neguje veliku odgovornost prema publici, rediteljima, kolegama i svom poslu kojem je potpuno posvećen