четвртак, 28.11.2024, 21:45 -> 11:31
štampajPlemenite Srpkinje iz senke koje su ušle u istoriju - Kantakuzina Branković
U drugoj epizodi pratimo život Kantakuzine Branković na Zapadu.
Đurađ Branković je svoju ćerku Kantakuzinu udao za grofa Ulriha II Celjskog, jednog od najbogatijih i najmoćnijih političkih figura tog vremena. Posle udaje postaje poznata kao Katarina fon Cili ili Katarina Celjska. U kakvu porodicu je stigla Kantakuzina, ko su bili grofovi Celjski, kako su se uzdigli i širili svoju moć i bogatsvo, kakve su bile tadašnje prilike na teritoriji Nemačko-rimskog carstva, Mletačke republike, Ugarske i Balkana pratićemo u ovoj epizodi.
Saznaćemo da Katarina Celjska nije bila tipična žena srednjeg veka. Kao supruga grofa Ulriha II zamenjivala je muža za vreme njegovih čestih i dugih putovanja i učestvovala u vođenju javnih poslova, posebno u upravljanju gradovima. U istoriografiji se navodi da su je žitelji nazvali svojom dragom gospodaricom. Imala je svoj grb i pečat. U njenoj pratnji bilo je duhovnika i pisara, koje je dovela sa sobom iz Srbije. Tako je za Kantakuzinu-Katarinu u Varaždinu prepisan Apostol, važna bogoslužbena knjiga. Ovaj Apostol je do danas najstarija sačuvana knjiga napisana na ćirilici nastala na području sadašnje Hrvatske. U isto vreme, u Varaždinu je i izrađena i jedna mitra za Beogradsku mitropoliju. Smatra se da je mitru uradila i darovala sama Kantakuzina, a da su Apostol prepisali srpski monasi.
"Takođe saznajemo da život grofice na Zapadu nije bio lak. Patila je zbog oslepljenja svoje braće Grgura i Stefana, gubitka Srpske države i izgnanstva oca Đurađa Brankovića. Pretrpela je smrt oca i muža a imala je najveću tragičnu sudbinu majke. Umrlo joj je svo troje dece. O tome govori i pesma koju je Miomira Dragićević, podstaknuta tekstom scenarija, glumica i narator ove serije, napisala u desetercu stilom koji pripada tačno toj epohi“, kaže autor serije Ranka Jakšić.
Poletela rano lastavica
Iznad belog grada Smedereva
Iz gnezda joj odleteli ’tići
A krila im ojačala nisu
Suze roni najgoreg se boji
Da su pali u goru u vodu
Progovara tica lastavica
Prazno gnezdo, još praznija duša
Što i mene sobom ne vodiste
Moje sunce zašlo je u podne
Niko me se ni sećati neće
Snimanja su obavljena u Pokrajinskom muzeju Celje i u Starom gradu Celje, na Gradecu u Zagrebu, u Veneciji, Ćividale del Friuli i Tisanu kod Udina, u Smederevu i u Beogradu. U ovoj epizodi učestvuju slovenački istoričar mag. Damir Žerič, hrvatski istoričar prof. Borislav Grgin, srpski istoričar Bojana Pavlović.
Urednik, scenarista Ranka Jakšić
Reditelj Ivana Stivens
Narator, glumica, pisac stihova Miomira Dragićević
Producent serije Biljana Dautović
Stručni saradnik, scenarista Prof. Aleksej Timofejev
Montažer Bojan Filipović
Kompozitor Vladimir Marković
Kostimograf Suzana Gligorijević
Art direktor Dragan Bulović
Kompjuterski dizajn i animacija Nikola Mrđa
Snimatelji Rade Bubalo, Nikola Đurović, Hadži Vladan Mijailović, Vukašin Veljić, Darko Bursać
Snimatelji zvuka Vladica Budić, Milutin Babić, Petar Petrović
Obrada zvuka Nebojša Dragićević
Kolor korekcija Draško Pejanović
Коментари