среда, 09.10.2024, 21:01 -> 16:47
štampajTrag u prostoru-U svakom od nas po jedan vitez sanja
Mač je kroz istoriju, uz sve ono što mu je prirodom namene bilo svojstveno, bio znak dostojanstva, odličje časti, predmet koji ima mističnu moć života i smrti, most između dobra i zla, ovostranog i onostranog, profanog i svetog. Oduvek je bio predmet obožavanja, simbol snage, ponosa i bogatstva.
Za mačeve se čak igovorilo da "ističu čisto srce vojnika, a potiru grešnog napadača". Ipak svaki priča o mačevima kroz istoriju, može da počne na više načina. Može sa pogledom na istok ili zapad, može sa filozofskom ozbiljnošću ili mladalačkom užurbanošću, može izdaleka ili iz neposredne blizine. Ipak, bez obzira na sve mogućnosti, pravo mesto za početak priče o mačevima je Vojni muzej na Kalemegdanu.
Sve etape razvoja srednjevekovnog mača u Evropi se mogu pratiti kroz arheološki materijal sa našeg prostora, od keltske spate, rimskog gladijusa, spate seobe naroda, franačkih ili vikinških mačeva kako se negde zovu, pa sve do velikog viteškog mača koji je bio simbol zapravo srednjeg veka.
Mačevi se proizvode i danas, pre svega za kolekcionare, pasionirane ljubitelje hladnog oružja. Nekada je kovanje dobrog mača bio zajednički napor grupe ljudi ili oružarskog esnafa. Postojala su čitava naselja ili gradovi u Evropi, kao što su Passau ili Solingen u Nemačkoj, ili Toledo u Španiji, koja su bila posvećena izradi i kovanju oružja i oklopa.
Srednjovekovni majstori su imali šegrte i kalfe koji su radili grubo kovanje, pridržavali sečivo majstoru dok kuje... Ja to sve radim sam, kaže Željko Pantić iz Smedreva. Miloš Nešović je svoju dečačku ljubav pretvorio u hobi, pa upravo radi na srednjevekovnom oklopu za muzej u Leskovcu, a kroz istoriju mačeva vodi nas Mr Marko Aleksić - arheolog, naš najveći stručnjak za mačeve.
Autorka i urednica Milica Barjaktarević
Коментари