Читај ми!

Prvi Srbin u SAD

Navršilo se 150 godina od smrti čoveka za koga je zvanično utvrđeno da je bio prvi srpski doseljenik. Đorđe Šagić je bio poreklom iz Stonog Beograda, a u SAD su ga zvali Senjor Horke i Džordž Fišer.

Davne 1815. godine na obali mora oko Filadelfije, poveo se razgovor između mladog srpskog mornara i lokalnog policajca. Mornar je bio slepi putnik, pecaroš i crtač karata na brodu Delaver, koji je pristigao iz Evrope, a policijac je bio čuvar američke luke od ilegalnih doseljenika.

– Ko si ti, mladiću?

– Ja sam pecaroš!

– Kako ti je ime?

– Đorđe pecaroš, fišmen!

– O, ti si Džordž Fišer?

Izgovorivši jedinu reč koju je znao na engleskom, Đorđe Šagić, došljak iz Nemačke, zapisan je u američku policijsku beležnicu kao Džordž Fišer.

Bilo je Srba na američkom kontinentu i pre Đorđa Šagića. Izvesni Jovan Mišković je davne 1740. stigao u Kaliforniju brodom i tu proveo punih pet godina. Potom je došao i Vule Jelić sa porodicom, iz Boke Kotorske. Međutim, Đorđe Šagić ili Đorđe Ribar ili Džordž Fišer u Imigracionom birou SAD zvanično je registrovan kao prvi Srbin, koji je zvanično prvi stupio nogom na tlo Amerike.

Navršilo se 150 godina od smrti prvog Srbima u SAD. Đorđe Šagić ili Džordž Fišer je sahranjen 1873. godine je u San Francisku uz državne počasti i u uz prisustvu predstavnika Amerike, Grčke, Rusije i Srbije. Ušao je u istoriju SAD kao američki oficir, novinar, plantažer, sudija za vešanje, ali i kao američki mason, grčki konzul, ruski pravoslavac, kao osnivač srpske kolonije i Srpske crkve u Kaliforniji.

"Ro­đen je u Aus­trougar­skoj, 30. apri­la 1795. u porodici do­se­lje­ni­ka iz Srbi­je, koji su u okolinu Budimpešte do­šli u ta­la­su Ve­li­ke se­obe Srba pod pri­tis­kom Tu­ra­ka. Naime, Ša­gi­će­va fa­mi­li­ja se iz Srbije doselila u dre­vni grad Še­keš­feher­var, me­sto kru­ni­sa­nja ma­đar­skih kra­lje­va. Srbi su ovaj grad na­zi­va­li Sto­ni Be­o­grad. Na­kon smrti oca, Đor­đe do­la­zi u Srem­ske Kar­lov­ce, cen­tar Srpske pra­vo­sla­vne crkve, gde po­ha­đa gi­mna­zi­ju i sti­če kla­si­čno obra­zo­va­nje. Namera porodice Šagić je bila da se Đorđe školuje za sveštenika. Učio je u Sremskim Karlovcima veronauku, ne­mač­ki, grčki i la­tin­ski, što mu je ka­sni­je do­bro do­šlo u Ame­ri­ci. Sa osa­mna­est go­di­na Đor­đe Ša­gić na­puš­ta ško­lu i pre­lazi u Srbi­ju 1813. go­di­ne, gde se prik­lju­ču­je voždu Karađorđu i usta­ni­ci­ma u bor­bi pro­tiv Tu­ra­ka. Učes­tvo­vao je sa protama Tomom i Petrom u bitkama za od­bra­nu Be­o­gra­da", opisuje Aleksandar Slavković životni put mladog Šagića u romanu Doseljenik.

Posle propasti Prvog srpskog ustanka Šagić beži u Aus­tri­ju i radi na dunavskim lađama kao trgovac. Ukrcao se kao otkupljenik u Ham­bur­gu na brod Delaver za Ameriku. Sa broda beži da ne bi bio prodat kao rob i postaje registrovani doseljenik.

Radio u Filadelfiji i Nju Orleansu kao trgovac. Ženidbom postaje vlasnik plantaže pamuka i fabrike džinsa. Tražio je zlato po Kaliforniji i Meksiku, čiji je bio državljanin. Imenovan je1830. za direktora luke Galveston i za sekretara grada San Felipe. Bio je (1835) vla­snik štam­pa­ri­je, knji­ža­re i ure­dnik lista Mercurio del Puerto de Matamoros. Prelazi u Nju Orleansu i radi kao generalni komesar i sekretar ekspedicije za Tampiko.

Od 1840. godine Šagić je član gradskog odbora Hjustona, u kome danas ima muzejsku postavku. Godine1843. postaje major u miliciji Teksasa. Učestvovao u borbama i pregovorima za nezavisnost Teksasa i Meksika od 1846. do 1848. godine. Bio je general u Meksiku i oficir u Teksasu.

U potrazi za avanturama i boljim životom odlazi 1849. u Kaliforniju i potom 1851. u Panamu. Vraća se u San Francisko i postaje se­kre­tar Zem­ljišne ko­mi­si­je za Kaliforniju. Za vreme njegovog rada u ovoj komisiji, do 1856. godine, rešeno je oko 800 slučajeva deobe preko 12 miliona jutara zemlje. Bio je i su­di­ja za vešanje i izricao oštre kazne neobuzdanim kaubojima, rančerima i konjokradicama – opisuje ga pisac Vladisav Bajac u svojoj knjizi Bekstvo od biografije.

Đorđe Šagić je prvi Srbin koji je dobio američko državljanstvo. Bio je izveštač u Američkom građanskom ratu, od 12. aprila 1861. do 26. aprila 1865. godine. Istoričar Džon Livingston je Đorđa Šagića označio kao pionira avanturističke proze u SAD. Napisao je Memoare i Livingston ga je uvrstio među 200 najuglednijih Amerikanaca. U biblioteci Teksaškog državnog univerziteta u Hjustonu nalazi se svežanj dokumenata na kojima je ispisano „Uspomene Džordža Fišera”. Knjige govore o istoriji Teksasa i njegovom razvoju, sadrže i podatke o liku i ulozi Džordža Fišera.

"Šagić nije zaboravljao svoje poreklo. Kada su Srbi počeli da 1864. godine podižu prvu crkvu u Džeksonu, pridružio se i pomogao da osnuju malu ko­lo­ni­ju srpskih do­se­lje­ni­ka u Kaliforniji. Zajednica je okup­lja­la Srbe i Dalmatince i nazvala se Sla­vo­ni­ans. Đorđe je ujedno bio te godine istaknuti član Grčko-rus­ko-sla­von­ske pra­vo­sla­vne isto­čne crkve kao do­bro­tvor­nog druš­tvo u kome su Srbi či­ni­li ve­ći­nu. Saradnik je Sevastijana Dabovića, misionara Ruske crkve i osnivača Srpske crkve u Americi. Postao je prvi pre­dse­dnik Rus­kog i pan­sla­ven­skog do­bro­tvor­nog druš­tva osno­va­nog u San Fran­cis­ku 1857. go­di­ne i član Društva pra­vo­sla­va­ca", svedoči Aleksandar Slavković, profesor iz Pitsburga.

Kao član Brastva slobodnih zidara sa američkim imenom Džoržd Šagić je bio osnivač četiri masonske lože. U Meksiku je 1825. godine osnovao prvu masonsku ložu. Drugu ložu slobodnih zidara formnirao je u Panami, a treću ložu u Kaliforniji. U leto 1848. godine je sa činom starešine Slobodnih zidara Teksasa putovao u Vašington.

Prvi Srbin u SAD koristio je za života različita imena i prezimena – Đorđe Šagić, Đorđe Ribar, Džordž Fišer, George Jorge, Georgije Šagic, Merkurio Šagić. Za sebe je pričao da je po rođenju Srbin, po duhu Meksikanac, po karakteru Teksašanin, a po držaljanstvu Amerikanac. Znao je i koristio srpski, mađarski, nemački, grčki, engleski, španski, portugalski, francuski, italijanski, latinski, ruski, poljski, češki, slovački, moravski i hrvatski jezik.

"Šagić se ženio četiri puta. Njegovi potomci imaju različita prezimena. Najpoznatiji su Džek Malete, njegova deca Elis, Kejt i Tomas Malete iz Džeksona, i Lari Malete, lekar iz Hjustona. Kao i Džon Fišer iz Vašingtona i Džef Kaningham iz Ostina", kaže Vladislav Bajac.

Zahvaljujući novinarima i medijima iz Beograda potomak prvog srpskog doseljenika Lari Malete, lekar iz Hjustona u potpunosti je upoznat sa poreklom svog pradede i sa istorijom Srbije i srpskog naroda.

"Ponosam sam na svog prededu Đorđa i na njegov srpski narod", rekao nam je jednom prilikom lekar Lari Malete iz Hjustona.

петак, 25. април 2025.
13° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом