недеља, 27.04.2025, 09:00 -> 01:14
štampajKolekcionarski kutak – Joe Bushkin – I Love A Paino
Džozef Džo Buškin (1916 – 2004) bio je američki džez pijanista, rođen u Njujorku. Buškin je započeo svoju karijeru svirajući trubu i klavir sa njujorškim plesnim bendovima, uključujući „Frank LaMare's Band“ u „Roseland Ballroom“ u Bruklinu. Pridružio se bendu Beni Berigena 1935. godine, svirao sa Edim Kondonom od 1936. do 1937. godine, kao i sa Maks Kaminskim i Džoom Marsalom, pre nego što se pridružio Berigenu 1938. godine. Zatim se pridružio „Muggsy Spanier's Ragtime Band“ 1939. godine.
Od kasnih 1930-ih do kasnih 1940-ih, sarađivao je sa Tomi Dorsijem i Edi Kondonom na pločama, radiju i televiziji. Radio je na zvučnoj podlozi filma „Put za Maroko“ (1942), sa Bing Krobijem u glavnoj ulozi, i nekoliko komercijalnih sesija. Ratno vazduhoplovstvo vojske SAD ga je ponovo „pretvorilo“ u trubača - snimao je sa Lester Jangom na klaviru i režirao muziku za Mos Hartovu pesmu „Krilata pobeda“ za podizanje morala na Brodveju, šest meseci pre nego što je služio u Južnom Pacifiku. Posle službe u Drugom svetskom ratu radio je sa Luis Armstrongom, Bad Frimenom i Beni Gudmenom.
Njegova najpoznatija kompozicija je „Oh! Look at Me Now“, sa Džon DeVrisom, napisana kada je radio u bendu Tomi Dorsija 1941. godine. Ta pesma je postala drugi hit Frenka Sinatre i jedna od njegovih najtrajnijih pesama, odmah posle „Polka Dots and Moonbeams“.
U svojim 60-im godina, Buškinovo dotadašnje polu-penzionisanje okončano je ponudom Bing Krosbija da zajedno idu na turneju 1976. i 1977. godine. Buškin se takođe pojavio u Krosbijevom božićnom TV specijalu, sa Fred Asterom, iz 1975. godine. Takođe je nastupio u seriji koncerata u njujorškom hotelu „St. Regis“ 1984. godine čime je proslavio svojih 50 godina u šou biznisu.
Slušaćete izbor sa njegovog albuma „I Love A Paino“, o kom kritičar Brus Eder kaže:
„Prvi album Džoa Buškina takođe je bio tek drugi (ili treći, u zavisnosti od toga koliko se računa) album koji je ikada objavio „Atlantik Rekords“. Poznati pop/džez pijanista prolazi kroz deset standarda – neki od njih su tada tek bili novi na repertoaru, kao što je „So in Love“ Kol Portera, iz brodvejskog hita „Kiss Me, Kate“ iz 1948. godine – a neki od njih su već bili dobro etablirani čak i u to vreme. U svakom slučaju, on je u apsolutno vrhunskoj formi, i lako je videti - za one koji su premladi da znaju - zašto ga je Sinatra favorizovao, među svim ostalim vrhunskim talentima sredine 20. veka“.
Коментари