понедељак, 15.12.2025, 20:30 -> 11:18
štampajIzdavačka kuća Andre u evropskoj muzičkoj kulturi
U trećoj emisiji ciklusa u kojem govorimo o delatnosti muzičke izdavačke kuće porodice Andre iz Ofenbaha načinićemo osvrt na simfonijska dela koja su se našla u njenom izdavačkom katalogu na prelazu iz 18. u 19. vek. Slušaćemo dela Luja Masonoa, Franca Kromera i Fridriha Vita.
Iako je kuća Andre izgradila inicijalni renome izdanjima kamerne muzike i delima namenjenim kućnom muziciranju, njen katalog obuhvatao je i značajan broj simfonija, koje svedoče o tadašnjem interesovanju za orkestarsku muziku i o ulozi izdavača u širenju novog simfonijskog repertoara.
Luj Masono, rođen 1766. godine, bio je nemački violinista, kompozitor i koncertmajstor francuskog porekla, aktivan u gradovima poput Getingena, Frankfurta i Ludvigslusta. Njegov opus obuhvata ponajpre kamernu muziku, ali i nekoliko orkestarskih dela, među kojima se izdvaja Simfonija u ce-molu, opus 5, sa naslovom Oluja i smiraj, komponovana 1794. godine i štampana u izdavačkoj kući Andre. Programski naslov svedoči o interesovanju ljubitelja muzike kasnog 18. veka za narativne i slikovne sadržaje u okviru simfonijske forme, kao i o spremnosti izdavača poput kuće Andre da u svoj katalog uključe dela koja odgovaraju novim estetskim očekivanjima publike.
Na stranicama kataloga ove izdavačke kuće pronalazimo i Drugu simfoniju Franca Kromera iz 1803. godine, jedno od centralnih simfonijskih ostvarenja bečke škole u prvim godinama 19. veka. Kromer, rođen 1759. godine u Češkoj, pripada krugu kompozitora koji su činili okosnicu muzičkog života prestonice Habzburške monarhije u ovom periodu, a od 1818. godine pripalo mu je i mesto glavnog dvorskog kapelmajstora. Njegove simfonije bile su redovno izvođene na javnim simfonijskim koncertima u Beču, uključujući i programe Društva prijatelja muzike, a odlikuju se ambicioznom orkestracijom, naročito izraženom u bogatom i razrađenom tretmanu drvenih duvačkih instrumenata.
Turska simfonija Fridriha Vita oslanja se na formalna rešenja proistekla iz bečke simfonijske škole, uključujući i lagani uvod u prvi stav, dok se oznaka „ala turka” upisuje u muzički tok već od same prve teme sonatnog alegra, zahvaljujući prepoznatljivom kolorizmu i ritmičkim obrascima.
Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić