понедељак, 01.05.2023, 20:20 -> 11:43
štampajKarl Fridrih Abel i Bahovi učenici
U toku maja pratićete prvi ciklus kojim obeležavamo 300. godišnjicu rođenja Karla Fridriha Abela. Opus ovog nemačkog kompozitora posmatraćemo kroz prizmu stvaralaštva autora koji su pohađali časove muzike lajpciškog kantora, Johana Sebastijana Baha.
Karl Fridrih Abel rođen je 22. decembra 1723. godine u Ketenu, u kneževstvu Anhalt, u porodici čiji su članovi bili aktivni kao dvorski muzičari u Nemačkoj od polovine 17. veka. Porodice Abel i Bah upoznale su se tokom Bahove službe u Ketenu, krajem druge i početkom treće decenije 18. veka, što je Abelu omogućilo da nakon smrti svoga oca 1737. godine, ode u Lajpcig i postane Bahov učenik. Već sa dvadeset godina, radio je u dvorskom orkestru u Drezdenu, pod rukovodstvom Johana Adolfa Hasea, a karijeru kao izvođač je gradio svirajući na violi da gamba, instrumentu koji je već tada bio na zalasku.
Dve godine stariji od Abela, nemački kompozitor Johan Filip Kirnberger pohađao je časove muzike kod Johana Sebastijana Baha paralelno sa Abelom u Lajpcigu, od 1739. do 1741. godine. Nakon toga, karijeru je gradio u službi poljskih plemića i na pruskom dvoru, a od 1758. bio je u službi pruske princeze Ane Amalije. Kirnberger je pre svega značajan kao teoretičar muzike, i to kao deo grupe berlinskih kompozitora-teoretičara, u koju ubrajamo i Karla Filipa Emnauenla Baha, Johana Joakima Kvanca i Fridriha Vilhelma Marpurga. Kirnbergerovo učenje bilo je relativno konzervativno, a kao muzički uzor pre svega mu je služio opus samog Johana Sebastijana Baha. U svojim teorijskim delima pokušavao je da poveže teoriju muzike i praktičnu veštinu komponovanja, uvažavajući ulogu kontrapunkta i plesnih obrazaca, te oslanjajući se na praksu baso kontinua.
Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić
Коментари