Читај ми!

Tinejdžeri u senci nasilja i odbacivanja – vapaj za podrškom

Poslednje istraživanje Instituta za mentalno zdravlje pali alarm – svaki peti četrnaestogodišnjak već je iskusio depresiju, anksioznost ili anoreksiju. Devet odsto mladih prijavilo je suicidalno ponašanje, a gotovo dvostruko više da se samopovređivalo. Šta mladi misle i osećaju, a šta odrasli ne čuju?

– Vrlo sam besna, ali verovatno sam i tužna, jer se roditelji stalno svađaju i pitam se kada će se razvesti.

– Imam osećaj krivice i ne uživam više ni u čemu, popustila sam u školi i ne vidim sebe nigde u budućnosti.

– Družimo se, ali me ipak često prozivaju. Kao da nikad nisam sasvim deo ekipe.

Imaju tek 14 godina, a muče ih ozbiljni problemi. O potisnutim osećanjima, teško progovaraju.

„Nekoliko učenika, ne samo jedan, tokom intervjua zavrnulo je rukave i pokazalo rane od samopovređivanja. To nisu bile male rane, to su bile duboke i višestruke rane, ali mislim da su dobili slobodu da to pokažu onda kada smo ih slušali, kada nismo bili osuđivački nastrojeni prema njima“, navodi dr Marija Lero, specijalizant dečje i adolescentne psihijatrije.

Trećina, pokazalo je istraživanje, trpi nasilje i u porodici i u školi. Ono što više od toga boli, jeste što nemaju podršku, čak ni onih kojima najviše veruju.

„Rekla bih da sistemska podrška izostaje. Mi imamo jednog psihologa na 600 učenika, što je jako malo. A s druge strane imamo nedovoljno zdravstvenih radnika. Samo je 47 dečjih i adolescentnih psihijatara“, upozorava dr Lero.

„Porodica je znamo centralna i ključna, problemi potiču odatle. Ali da li porodica ima dovoljno informacija i saznanja, da li sama porodica ima dovoljno podrške u ovom društvu? Pozivamo roditelje da budu otvoreni i u odnosu na svoju decu i osetljivi na prve znake ili simptome problema“, naglašava neuropsiholog dr Aleksandra Projčić iz Instituta za mentalno zdravlje.

Sedamdeset odsto onih koji su se obratili za pomoć, kažu da su razgovori sa stručnjacima bili lekoviti.

„Generacija koju smo mi ispitivali, koja pripada zed generaciji je negde i otvorenija za razgovor, i otvoreniji su i za svoja iskustva. Možemo da kažemo i da su osetljiviji su na svoje probleme, ali mi razloge tražimo u biološkim, socijalnim, psihološkim faktorima“, dodaje dr Projčić.

„Imaju potrebu da budu prihvaćeni u školi, porodici, društvu, da osećaju da će njihov glas zaista nešto promeniti i da će sistem imati odgovor na njihove potrebe“, ističe Milica Borjanić iz Krovne organizacije mladih.

Društvo koje se još nije oporavilo od masovnih ubistava od pre dve godine, ozbiljno treba da promišlja o onome što muči mlade, kažu stručnjaci. To su prepoznali u centru „Cezam“, gde mogu bez knjižice i zakazivanja, da dobiju besplatnu psihološku podršku.

четвртак, 05. јун 2025.
25° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом