ŽIV PEČEN

Sumlja ili sumnja, šta je ispravno po Vuku Karadžiću

U novoj rubrici o jeziku „Živ pečen” čitaoci Internet portala RTS-a moći će da pročitaju ponešto o jezičkim nedoumicama, greškama, nelogičnostima u svakodnevnoj komunikaciji. Nama je lako, uvek pitamo lektore i jezičke redaktore RTS-a, koji će nas ovde ubuduće informisati o poreklu i značenju nekih reči i izraza, gramatičkim pravilima, zanimljivostima u jeziku i aktuelnim jezičkim temama. U tekstu koji sledi lektor RTS-a Aleksandar Petrović pita: Ukoliko sumljate umesto da sumnjate, možete li se pozvati na prvi srpski rečnik kao dokaz da ste pismeni?

Vuk Karadžić je u prvom izdanju Rječnika izbegavao knjiške izraze dok je oberučke prihvatao živu reč iz naroda, pa su se tu našli sumlja i tavnjeti a ne sumnja i tamnjeti, nema čak ni voćnjaka, samo votnjaka.

NARODNI RJEČNIK. Jezik Vuka Karadžića star je skoro dva veka, a osnove reformi postavio je još u Srpskom rječniku 1814. godine. Od tada do danas u jeziku je dosta menjano i korigovano, tako da je naš standardni jezik u mnogo čemu drugačiji od Vukovog.

Danas bi se neki pripadnik mlađe generacije iznenadio kada bi uzeo u ruke Rječnik iz 1814. – sve vrvi od dijalekata.

U pitanju je prvi srpski rečnik posvećen narodnom jeziku pa otuda toliki njegov značaj u srpskoj kulturi. U njemu su date osnove reforme književnog jezika, na mesto slavenosrpskog došao je novi jezički idiom sa bazom na narodnim govorima.

U POČETKU JE SUMLjAO. Sem sumlje kojoj je bio privrženiji u prvom izdanju Rječnika, iz starog jezika h je zamenjeno i to često sa v, pa je i danas ostalo da nas uvo boli za sve i svašta, ne i nekada jedino pravilno uho, ili je h bilo ispušteno, primera koliko oćeš: leb, lebac, leba… ili sve sa lj.

I još: ora, snaa, siroma… A f nije naše pa je Vuk uklonio strano telo, u Rječniku umesto falinke piše valinka.

Baš je želeo da se čuje narod, pa je umesto bdenja pisao denje, pčela mu je čela a pšenica šenica.

Tamnica je postala tavnica, mnogo je mlogo.

Možemo naći i ticu, trpljeti, ovijeh. Vuk upotrebljava uzbiti u značenju suzbiti, okrčiti mesto prokrčiti, obladati namesto pravilnog ovladati...

MI I DALjE SUMLjAMO. Od početka se, međutim, videlo da nije imalo mnogo smisla uzimati za rečnik građu isključivo iz narodnih govora.

To je Vuk ispravio u drugom izdanju Rječnika (1852), koje je s jedne strane obogatio s više reči, a s druge uklonio neke oblike pocrpene iz narodnih govora.

U izdanju iz 1852, kod odrednice sumlja Vuk upućuje na pravilnu - sumnju. A kako je danas?

„Evropa sumlja na Ameriku?”, pa „Sumlja se da je vozač Hitne pomoći polno uznemiravao pacijentkinju”, onda „Od strane tužilaštva prvi se sumlja za zloupotrebu dužnosti ili službenog položaja...”

Vuk se ispravio, ali narod nije!

U sve sumljamo sem da je sumlja pogrešna. Možda smo pristalice ranih radova Vuka Karadžića ili je u pitanju kolektivno nesvesno, ili...