Читај ми!

Prof. Bojić: Pacijenti sa urođenim srčanim manama više ne moraju da se leče u inostranstvu

Zahvaljujući saradnji sa lekarima iz bolnice San Donato iz Milana, stručnjaci Instituta za kardiovaskularne bolesti „Dedinje" savladali su još jedan složen hirurški zahvat – zamenu srčane valvule bez otvaranja grudnog koša. Zajedno sa profesorom Alesandrom Đambertijem kardiohirurgom te bolnice, novom metodom srčanu aortu su zamenili kod tri pacijenta. U intervjuu za Dnevnik RTS-a, direktor Instituta, prof. dr Milovan Bojić, naglašava da je za kardiovaskularnu medicinu Srbije i pacijente Instituta „Dedinje“, ovo jedan veliki datum.

Kandidati za zamenu srčane valvule su mladi ljudi koji su još kao deca imali čak i po pet-šest operacija otvaranjem grudnog koša jer surođeni sa srčanom manom. Ekipa RTS-a je imala priliku i da vidi dvoje od njih koji su tokom jučerašnjeg dana operisani. Oni su nasmejani, vedri i jedva čekaju da idu kući.

Profesore Bojiću, Vi ste nas navikli da sve ono što je novina u svetu prvo dođe i kod Vas se realizuje na Institutu. Šta ovo znači za kardiohirurgiju Srbije, ne samo za Vašu ustanovu?

– Za kardiovaskularnu medicinu Srbije, ali i za naše pacijente ovo je sigurno jedan veliki datum. Znači, ovi pacijenti su ovde na Institutu „Dedinje“, kroz dobro osmišljeni Centar za urođene srčane mane odraslih, zbrinuti. Ovde se o njima vodi računa i ovde se uvode nove metode.

Zahvaljujući državi Srbiji koja je obezbedila da ovako skupocen materijal se stavi u upotrebnu funkciju, i u korist njihovog zdravlja, oni danas nemaju razloga da obilaze velike svetske centre, sve to mogu da urade ovde na našem Institutu.

To su, kao što znate, pacijenti sa urođenim srčanim manama koji su se kroz svoje pediatrijsko zbrinjavanje namučili i diagnostikom, operativnim i reoperativnim lečenjem, a danas su na Institutu „Dedinje“ bez otvaranja grudnog koša, kroz preponu, zamenjena je njihova pulmonalna valvula i oni danas žive praktično svoj novi život.

Imali ste prilike da vidite dvoje od njih koji su apsolutno spremni da u ovom momentu idu kući i oni su funkcionalni za tako nešto. Iz predostrožnosti su još uvek tu, i verujem sutra će da ih naši lekari otpuste. Znači, žene mogu da rađaju, muškarci da se bave svojim fizičkim poslovima. Centar za urođene srčane mane Instituta „Dedinje“ je, dakle, mesto ne samo njihove nade, nego njihovog trajanja, daljeg lečenja, jer oni su ovde praktično dobili sve.

Na konferenciji za novinare ste rekli da su oni imali po četiri, pet, pa neki sedam intervencija, jer kako su rasli i razvijali se, morala je da se menja iznova ta srčana valvula. Da li u ovom slučaju njih čeka još neka intervencija?

– Oni će verovatno da rastu, ali oni su već sada formirani ljudi od 18-20 godina. Ali pratićemo ih kroz naš Centar i uvek smo spremni da u korak sa svetskim iskustvima apsolutno intervenišemo. Oni su, što je najvažnije, zbrinuti. A nije tako bilo.

Obično je to generacija ljudi koji izlaze iz pedijatrijskih kuća, a u ovim tercijarnim zdravstvenim ustanovama za odrasle nisu oformljena takva i slična odeljenja. I oni nisu imali svoju strehu, svoje udomljenje, nisu imali mesto gde će biti okupljeni i sagledani celishodno, onako kako to danas činimo kroz Centar za urođene srčane mane.

Ja se ponosim tim Centrom koji takve pacijente okuplja, dijagnostikuje, priprema i našim Centrom za strukturne bolesti srca koje izvodi tako visoko specijalizovane metode i to na najbolji mogući način.

Čitav tim je bio na konferenciji za novinare, to su mladi ljudi, među njima upoznali smo i lekare iz Italije. Brza operacija je jedna od glavnih prednosti ovoga, ali da li nosi neke rizike?

– Lekar iz Italije je samo gledao. Mi smo radili kompletne intervencije jer smo apsolutno spremni. Da vam kažem, mi smo ovakvu prvu intervenciju uradili pre sedam godina. I potvrdili smo na ovaj način da je nismo radili radi metode, nego smo je radili da bi kasnije radili ovakve i ubuduće ćemo ih raditi, zahvaljujući velikom razumevanju Ministarstva zdravlja, fonda i drugih institucija države Srbije koje se bave zdravstvom.

Zašto u tih sedam godina niste radili takve intervencije?

– Zato što je veliki posao bio organizacija, nabavka, odgovarajuće opreme, uslova, ali i sortiranje samih pacijenata kojima je trebalo vremena i prostora da shvate da nema potrebe za inostranstvom i da mogu sve to da dobiju kod nas.

Četvrti pacijent čeka na operaciju. Postoje li neke liste čekanja?

– Već postoje i mi ćemo u saradnji sa Ministarstvom zdravlja i Fondom dalje razgovarati, ali je važnije od svega toga da imamo tim i ekipu koja je apsolutno spremna i imamo volju države da ove pacijente lečimo. To je velika stvar, ogromna.

понедељак, 04. август 2025.
18° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом