Читај ми!

Ljubav čuva stare zanate

Brojni tradicionalni zanati, poput voskara, opančara, grnčara, vunovlačara i sodadžije, na korak su od zaborava. Uprkos tome što bavljenje tim profesijama više nije isplativo, u Beogradu postoji Udruženje starih, umetničkih zanata koje iz čiste ljubavi čuva ova zanimanja od nestanka.

Zbog slabog interesovanja mladih, u Srbiji nestaju brojni tradicionalni zanati.

U Udruženju starih, umetničkih zanata i domaće radinosti, koje okuplja 250 zanatlija iz Srbije, pokušavaju da od zaborava otmu mnoge drevne veštine.

Cilj je unapređenje starih zanata, ali i obrazovanje onih kojima bi pravljenje umetničkih rukotvorina moglo da bude i trajni izvor prihoda.

Vladimir Minčić se grnčarstvom bavi više od 30 godina. Tradiciju oblikovanja gline nasledio je od svog dede.

„Za sada nemam nijednog učenika, a nema ni interesenata. Svima je interesantno na prvi pogled. Mladi ljudi neće da rade, više vole virtuelni svet na kompjuteru, nestvarne stvari, a ovde, kada se sudare sa realnošću, kada nalete na prvi problem, odustaju", rekao je Vladimir.

Iako su mnogima hobi, stari i umetnički zanati mogu biti i životni poziv. Diplomu Fakulteta političkih nauka, jedna tkalja zamenila je razbojem. Smatra da bi očuvanju starih zanata, ali i samim zanatlijama umnogome mogla da pomogne i država.

„Država bi trebalo da pomogne. Osnovne sirovine sa kojima radimo, trebalo bi da nabavljamo povoljnije, da se smanje dažbine i da imamo stalno prodajno mesto gde ćemo plasirati proizvode. U Evropi kolege koje se bave starim zanatima zaštićene su na neki način", rekla je Milica Đokić iz Udruženja umetničkih zanata Beograd.

„U nekim zemljama, zanati čak dobijaju mesečnu novčanu naknadu od države kao stimulans što se uopšte bave tim zanatom i onda se na taj način stimulišu i mladi da nastave tradiciju", dodala je Đokićeva.

Proizvodima koje stvara tehnikom ručnog oblikovanja stakla, koju je naučila od majstora iz Italije, Irena izdržava četvoročlanu porodicu. Zainteresovanost ljudi da nauče ovu vrstu zanata je velika.

„Često se javljaju ljudi, a problem je što nemam uslove da podučavam, zato što ja i suprug radimo kod kuće u jednoj sobi, a baš ima interesenata. Volela bih da moja deca, ukoliko budu imala želju, nastave ovu tradiciju", kaže Irena Bursać.

Iako je činjenica da su pirotski ćilimi, licitarsko srce, šumadijski vez, različito posuđe od gline, našli put i do kupaca širom sveta, na evidenciji službe za nacionalno zapošljavanje u ovom trenutku ne postoji nijedna osoba sa zvanjem grnčar, vunovlačar, sodadžija. Osim jednog nezaposlenog jorgandžije, u ovom trenutku posao traži i oko 2.000 tkalja.

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

понедељак, 05. мај 2025.
16° C

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом