Učesnik i svedok -Andžej Vajda

„Ne mislim da montaža može biti odlučujuća za neki film kao što smo nekada mislili. Ritam filma mora da bude u samim glumcima, u načinu pripovedanja, u postavci kamere“, rekao je za TV Beograd čuveni poljski reditelj Andžej Vajda (1926–2016). Urednica Lika Lukić prisustvovala je, 1985. godine u Varšavi, snimanju završnih scena Vajdinom filma Zli dusi, po romanu Fjodora Dostojevskog. U razgovoru sa njom Vajda je govorio i o predstavama koje je radio po delima Dostojevskog (Zli dusi i Zločin i kazna), o tome da li je filmska adaptacija književnog dela izdaja književnosti, o razlikama između zapadnih i slovenskih glumaca. Prisetio se i svoj prvog boravka u Beogradu 1961. godine: „Jugoslavija i Beograd ostavili su fantastičan utisak na mene. Sreo sam toliko divnih ljudi koji su razgalili moje srce – Boru Draškovića, Mucija Draškića, Oliveru Marković, Ljubu Tadića.“ Govorio je i o svom susretu sa Ivom Andrićem, putovanjem kroz Bosnu i Hercegovinu, o događajima o kojima nije snimio filmove a želeo je, o svojoj knjizi Film zvani želja… Svi oni koji su uživali u Vajdinim filmovima uživaće i u ovoj emisiji.

Andžej Vajda je snimio više od pedeset filmova, uključujući remek-dela Pepeo i dijamanti, Sve je na prodaju, Pan Tadeuš, Čovek od mermera, Čovek od gvožđa... Na Kanskom festivalu dva puta je dobio Zlatnu palmu, u Veneciji nagradu FIPRESCI, četiri puta su njegova ostvarenja nominovana za Oskara, a uz reditelje Federika Felinija i Ingmara Bergmana dobitnik je i nagrade za životno delo Evropske filmske akademije.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво