уторак, 01. дец 2020, 18:55
Moja lepa Srbija- Šid, 1. deo
Ako postoji mesto gde se snovi i stvarnost, talenat i upornost, marljivost i sreća sreću, onda je to svakako sremska ravnica i njena najzapadnija opština - Šid.
Ima neka neraskidiva veza između ravnice i umetnika. Pitomo prostranstvo plave i zelene oduvek je bilo beskrajna inspiracija onih koji na javi snevaju, stihove slikaju, a slikama opisuju draga lica, poznate predele i fantastične svetove svojih snova. Zato stihovi šidskog pesnika Slobodana Cvitkovića odišu toplinom.
Odvajkada i pomalo poetski, Šid je u zagrljaju. Privili ga k sebi sa severa Dunav i Fruška gora, pa ga otimaju od blage Save koja ga uljuljkuje u svojim nedrima s juga.
U pisanim dokumentima, Šid se prvi put spominje 1702. Postoje brojne priče o samom nazivu mesta, a najprihvaćenija teorija kaže da je dobio ime od nemačke reči scheid koja u prevodu znači međa ili granica. Naselje koje se tada nalazilo u sklopu Austrijske carevine i na samoj granici prema Turskoj tako je i kršteno - Šid.
Kako nekada, tako i sada. Ova druga po veličini opština na teritoriji Srema i danas je na granici. Nalazi se gotovo na tromeđi Srbije, Hrvatske i Republike Srpske, a zbog svog specifičnog geografskog položaja na svojoj teritoriji ima čak sedam graničnih prelaza.
Urednik: Vladimir Novaković
Коментари