субота, 18. апр 2020, 10:16
Zvona Save Lozanića
Nikada nećemo dovoljno shvatiti tajnu vaskrsa Srbije krajem 19. i početkom 20. veka ako ne budemo imali ljubav, veru i entuzijazam kao što su ih imali tadašnji Srbi, koji su opšte interese stavljali iznad ličnih, u svim oblastima života, i u ratu i u miru.
Ali, isto tako, nećemo shvatiti ni kako su sve te vrednosti nestale, ili su se povukle, pred naletom sila koje su zavladale posle Drugog svetskog rata, ako ne shvatimo i ne vidimo pravo lice onih koji su došli negirajući autentičnu srpsku ideju. Tu veru i samopouzdanje, a onda tugu i razočaranje, imao je i Sava Lozanić, srpski zvonolivac u međuratnom periodu.
Srpske zvonolivnice dele sudbinu srpske države. Njihovo postojanje kao da je i mera srpskog prisustva i samostalnosti u državi i u vremenu u kome opstaju. Zvona srpskih pravoslavnih crkava svojevrstan su pokazatelj srpske slobode kroz istoriju.
Zabranjivana, ućutkivana, uništavana i pretapana, uvek su ponovo iskrsavala svedočeći o našoj veri i samosvojnosti. Austrougarska je tokom Prvog svetskog rata skoro sva naša crkvena zvona pretopila u topovsku municiju, kojom nas je njena vojska gađala. Posle rata pojavio se zvonolivac Sava Lozanić, koji je crkvena zvona lio širom Kraljevine SHS.
O
njegovom životu i sudbini u emisiji govore: Milica Hakman, njegova unuka, dr
Predrag Peđa Ristić, arhitekta-protomajstor, Sanja Jančić, kompozitor, i dr
Aleksandar Raković, istoričar.
Scenarista Zoran Stefanović
Repriza, 19. april u 01:30 i 09:30
Коментари