Читај ми!

Preskočite 2021, ako ikako možete

Ako bismo jednog dana nestali sa Zemlje, neka buduća civilizacija rekonstruisala bi našu tragom otpadaka, stvari koje su izgubile upotrebnu vrednost i otišle u recycle bin, ali ne onaj u uglu laptopa, već na više raspoređenih svuda po njegovoj površini jer, đubreta je tako mnogo.

Ostavimo je iza sebe, upravo proteklu, 2020. i zagledajmo se ispred sebe, u Novu 2021. Češće nego ikada ranije u svom svesnom životu čula sam varijacije navedene rečenice, kao potrebu neophodnog zaborava godine koja je istekla. I još više od toga, smestimo je, tu 2020. u „deponiju sećanja" u onaj sveprisutni recyle bin sa desktopova naših života.

Uvereni u lakoću pokreta koji jednim klikom briše proteklo i zatrpava kontejner svežim otpadom, izgovaramo tu rečenicu.

Kao da virusa, straha, neizvesnosti, globalne političke i ekonomske nestabilnosti, mržnje i osvete i još mnoštva stvari koje su nam zagorčavale život više neće biti. Naivni barem za nekoliko sekundi koliko je potrebno da se izgovori rečenica o zaboravu i „bacanju u đubre" stvari kojima je na đubrištu i mesto, postajemo istovremeno i lakomisleni, da će sve biti drugačije.

Možda i hoće, barem nešto, ali, znate šta, recycle bin i dalje stoji u nekom uglu našeg desktopa.

Odlažemo u njega emotivne balaste, pogrešne reči i rečenice, đubre jedno, mesto mu je u kanti za otpatke, u vazduhu njušimo smrad iz kontejnera opterećenih kužnim otpadom, istovremeno nesvesni otrovnih čestica čija se nevidljivost meri u mikrogramima po metru kubnom, a opredmećuje u teškom dahu i zamoru pluća.

Upravo ovih dana gledam površinu reke Lim koja na svojim plećima nosi đubre mereno tonama a „divlje deponije" odavno su predeo krajolika. Ako bismo jednog dana nestali sa Zemlje, neka buduća civilizacija rekonstruisala bi našu tragom svih tih otpadaka, stvari koje su izgubile upotrebnu vrednost i otišle u recycle bin, ne više jedan, u uglu laptopa, već raspoređenih svuda po njegovoj površini jer, đubreta je tako mnogo...

Savremeni američki pisac Don DeLilo, autor romana "Podzemlje", kompleksnu priču o našoj civilizaciji, formirao je upravo oko motiva otpada. Njegova junakinja, umetnica Klara Saks, od otpadaka stvara vizuelnu instalaciju, pokušaj umetnosti, reciklira i sabira, gradi skulpture, od đubreta.

Ima Don De Lilo u tom romanu, tačnije, jedan od njegovih junaka, misao koja bi mogla biti utešna ako bezrezervno verujemo u humanost.

„Civilizacija nije nastala i razvijala se zahvaljujući tome što su ljudi na bronzanim kapijama klesali prizore iz lova i šaputali duboke misli...Ne, nego je najpre nastalo đubre, što je ljude podstaklo da zauzvrat izgrade civilizaciju, kao samoodbranu." 

Civilizacijski čin higijene, stvaranja od ove Planete mesta za oslobođen dah i slobodnu misao. Ali, uvek ima nešto što sreću kvari. "Podzemlje" je nastalo 1997.

Sada je godina 2021. U međuvremenu, ovaj pisac, šuška se i kandidat za Nobelovu nagradu, napisao je mnoge druge stvari i, zanimljivo, misao ga je vodila dalje svesna činjenice ne humanog, već upravo suprotnog, bezbrižnog odnosa prema toj gomili zemaljskog otpada i bazda, fizičkog i mentalnog koji raste i jača, vidljiv i nevidljiv oko nas.

Tako je protekla godina, upravo ona koju svi priželjkujemo da bacimo u otpad, donela njegov novi roman koji se zove jednostavno, "Tišina". Ideja apokalipse i kraja sveta prikradala se Don DeLilu odavno, u romanu "Nula K" ogolela je silni strah koji čovek oseća pred tom mogućnošću, otkrivši ne altruizam i želju za spasenjem čovečanstva već sebičluk da se samo izabrani pojedinac sa sve đubretom koji nosi u sebi zaštiti i obezbedi.

I tako smo dobili njegov novi roman koji ide u blisku budućnost, u 2022. A u njoj, samo će jednog dana ekrani prestati da rade, crnilo koje bude izbijalo iz njih biće slično Ajnštajnovoj crnoj rupi u svemiru, kako je to primetio jedan od junaka i konačno, konačno ćemo „opaziti nevidljivo".

Trenutno, na početku godine za koju niko sa sigurnošću ne može da tvrdi kakva će zaista biti, ovo De Lilovo još jedno poverenje u civilizaciju i njeno samoosvešćenje i otrežnjenje, zvuči mi optimistično.

Ostaje ipak strepnja da ne pogreši i ovoga puta kao što je pogrešio njegov junak iz "Podzemlja" tvrdeći da je civilizacija posledica i reakcija na đubre svuda oko nas, dok se godinama kasnije dokazivalo da je ništa drugo do akcija i mašina za proizvodnju đubreta.

Zato, ne bi bilo loše pročitati sada, na poćetku ove godine De Lilovu Tišinu. Ako se zaista desi taj „prekid" i ta tišina koja može da zavlada, neki će bar znati, da smo bili upozoreni...

Број коментара 1

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
17° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво