Kukuruz "osmak" – manji prinos, ali cena i do šest puta viša na tržištu

Autohtone sorte voća, povrća i žitarica se u svetu i u Srbiji poslednjih godina vraćaju na njive u većem broju. Čuvaju gene "otpornosti" , dobro se pokazuju u organskoj proizvodnji i odolevaju klimatskim izazovima. Iako su hibridne davno smenile stare sorte kukuruza, autohtoni kukuruz, "osmak", danas se na tržištu više ceni.

Porodica Mirilov iz Bačkog Gradiša, već nekoliko godina razvija proizvodnju bezglutenskih proizvoda. Potražnja za finim kukuruznim brašnom, navela ih je da na njivu vrate kukuruz "osmak", ali zbog blizine i površine koju u Bečejskom okrugu zauzimaju hibridni usevi, tražili su i pronašli kooperante u Šumadiji.

"'Osmak' smo počeli da sejemo u Vojvodini, pa ga čak i zaštitili u Nacionalnom parku, u Bisernom ostrvu, ali su i tamo hibridi. Nismo mogli da ga sakrijemo. Mesto je idealno: nema hemije i veštačkog đubriva. Možda manje količine dobijemo nego u Vojvodini, ali je kvalitet na visokom nivou", priča Nemanja Mirilov iz Bačkog Gradišta.

Setva osmaka manje košta

Zanimljivo je da je šumadijski kooperant Pančevac. Po struci je ekonomista, koji je dobro proračunao da setva starog "osmaka" danas, daleko manje košta od hibridnog zrna kukuruza.

Na dedovini ga u selu Šutci već tri godine uzgaja na desetak hektara. Sušu je ove godine vrlo dobro podneo, na pragu je žetva.

"To je u proseku oko tone i po hektaru, tri do četiri puta manje u odnosu na hibride. Postiže, međutim, pet do šest puta veću cenu na tržištu", objašava Miloš Đorđević iz sela Šutci.

Šta nadomesti manji prinos

Manji prinos, nadomesti niža cena repromaterijala. Umesto veštačkog, "osmak" se đubri tečnim, prirodnim đubrivom poput rastvora koprive ili gaveza.

I ambrozija ovde ima svoju ulogu u ishrani zemljišta, a umesto ulaganja u novo seme svake godine, seje se staro: ubiranjem iz sredine klipa.

Poneko zrno Miloš založi i u obližnju banku semena "Mionički okvir života". Uz kukuruz "osmak" u Srbiji, poslednjih godina su umnožene i sve rasprostranjenije leskovačka i vranjska dunja, jabuke kolačara, budimka i šumatovka.

"Ima još dosta da se radi, do momenta da možemo svi pojedine stare sorte da pronađemo u prodavnici ili na pijaci", kaže Ivana Radović iz mioničkog "Okvira života".

Dodaje da nedostaju autohtone sorte pšenice koje Institut u Novom Sadu neguje i čuva ili grah poljak, koji je kultivisan na prostoru Balkana, ali se izvorno može naći samo u Trebinju, gde je i postao je brend.

Za setvu starih, autohtonih sorti, više od novca potrebno je strpljenje. Semena se iz mioničke banke uglavnom dobijaju sa uslovom da se u banku vrati "pozajmica" u vidu semena od prvog roda. A ona najčešće znaju da nagrade otporna na hirovitu klimu današnjice i često, još hirovitije tržište.