Читај ми!

Predviđanja nisu optimistična, novi talas izbeglica pitanje trenutka

Od početka rata u Ukrajini kroz našu zemlju prošlo je više od 14.000 izbeglih iz te zemlje, a više od 9.000 je tražilo i dobilo privremeni boravak. Ove godine, Međunarodni dan izbeglica, 20. jun, svet dočekuje sa čak 100 miliona ljudi koji su morali da napuste domove bežeći od progona, rata, prirodnih katastrofa. U migrantskim centrima u našoj zemlji je više od 5.000 ljudi, najviše iz Avganistana, Sirije, Pakistana. Migrantske nevolje najteže podnose deca koja su bila prinuđena da na put krenu – sama.

Od Avganistana do Srbije, na put dug više od 5.000 kilometara, pešice bi krenuli samo malobrojni avanturisti. Sajfudin je sa 13 godina morao, zbog rata. Spavao je i u šumi, često nije ima dovoljno ni hrane ni vode.

"Situacija je bila teška dok nisam stigao do Srbije. Preko svake granice preko koje prelazimo je teško, na svakoj granici moraš da ideš sa krijumčarom koga je platila porodica", kaže osamnaestogodišnji Sajfudin Mirzada.

Sajfudin je 2018. bio prvo dete bez pratnje koje je u našoj zemlji dobilo azil. Do danas to je uspelo samo 11 dece, iako ih je u Srbiji registrovano gotovo 2.000.

"Dešava se da maloletno dete podnese zahtev za azil i u međuvremenu postane punoletno. Kancelarija za azil onda ne primenjuje najbolji interes deteta dok donosi odluku o postupku azila, što dovodi do toga da ih odbiju, pa moramo da idemo na žalbu, drugostepeni postupak i onda se postupak još više odugovlači", kaže Jana Stanojević, pravnik Centra za istraživanje i razvoj društva IDEAS.

Dok odluku čekaju, uglavnom su u domovima, poput Zvečanske, kampovima, specijalizovanim centrima. Najvažnije je, kažu socijalni radnici, pružiti im porodičnu atmosferu.

Jelena Đurđević, koordinator Integracione kuće "Pedro Arupe" ističe da je veliki deo njih tokom puta bio gladan i žedan, i taj osećaj porodice i doma njima jako znači i vraća ih ponovo u mod pravog deteta, deteta koje nema druge brige.

Briga će i nadalje biti, jer predviđanja nisu optimistična. Osim Ukrajine, u svetu bukte brojna žarišta - u Avganistanu, Burkini Faso, Etiopiji, Mjanmaru.

"Danas da stane kriza u Ukrajini, danas da krene žito, žito ne ide cevovodima, nemoguće je obezbediti žito za podsaharsku Afriku, za najveći deo arapskih zemalja, a već da ne pričamo o ovom delu Kavkaza, dakle Avganistanu, Pakistanu, gornjem delu Indije i Bangladešu. To je velika glad, velika je suša i ta glad će poterati mnoge da krenu. Nećete čekati da vidite kako vam dete umire daćete mu sve što ima i reći idi dete odavde", poručuje komesar za izbeglice i migracije Vladimir Cucić.

Komesarijat podseća i da zbog novih ne treba zaboraviti stare tragedije - izbegle iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali ni gotovo 200.000 ljudi sa Kosova i Metohije koji se već 23 godine nalaze u najdužem internom raseljenju u Evropi.

четвртак, 25. април 2024.
11° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво