Beg Aleksandra Cvejića iz užasa u Kabulu – pored naoružanih talibana do nemačkog vojnog aviona

Državljanin Srbije Aleksandar Cvejić, koji je sa Markom Pribakom evakuisan iz Kabula, detaljno je ispričao za RTS kako je tekao beg iz Kabula, od momenta ulaska talibana u grad do dolaska u Srbiju.

Marko Pribak i Aleksandar Cvejić stigli su Srbiju u noći između srede i četvrtka. Oni su iz Kabula prvo evakuisani u Taškent avionom nemačke vlade, a zatim iz Taškenta u Frankfurt.  

Aleksandar je sinoć dao kratku izjavu RTS-u u kojoj je ispričao o užasima koje je video, a potom nam je i detaljnije ispričao šta je sve doživeo u Kabulu od trenutka ulaska talibana u grad, pa sve do evakuacije. 

Dan 1 – Prvi pokušaj ulaska na aerodrom

"Prijatelj Marko i ja smo bili u ulici Šaš Darak, koja je jedna od najčuvanijih ulica, koju su čuvali vojska, policija. U jednom trenutku, dok smo sedeli u sobama i nismo znali da su upali talibani jer su ušli bez ispaljenog metka, zvao nas je prijatelj Ivan, po nacionalnosti Hrvat, upoznali smo ga u EU, pitao nas je da li smo normalni što sedimo tu, jer su talibani na 500 metara od nas, u predsedničkoj palati, došli na pregovore", počinje Aleksandar.

Nakon konsultacija, kolega i on su odlučili da napuste kamp u kom su bili tog trenutka.

"Kad smo izašli iz našeg kampa na glavnu ulicu, bila je gomila talibana. Ivan nam je obećao da će nas odbaciti u Kaja kamp, vojni aerodrom gde uzleću vojni avioni. Blindiranim vozilom smo stigli tamo, stigli smo do nekih 50 metara od ulazne kapije, tu je već bilo oko dve-tri hiljade civila Avganistanaca. Nismo mogli da idemo autom do tamo, uzeli smo prtljag i prošli kroz masu. Kad smo došli tamo, marinci su već čuvali kapiju, otvorio je rajber na vratima i rekao nam da sačekamo tu, da nas gleda na kameri i da će prvom prilikom da nas uvede u kamp", objašnjava Aleksandar.

Usledilo je, kaže, 45 minuta čekanja, kada je marinac ponovo otvorio rajber i saopštio im da ulaska u aerodrom nema jer su Amerikanci zauzeli kapiju i nikog ne puštaju.

Aleksandar je potom ispričao kako je stupio u kontakt sa Hrvatom koji je bio u obližnjem hotelu "Baron", na oko 100 metara od aerodroma.

"Prošli smo opet kroz tu masu, sačekali su nas Hrvat i Bosanac koji je bio šef obezbeđenja tog hotela. Primili su nas u kamp samo tako, da jedemo, sobe, sve… Tu smo prespavali, čuli se sa našim ambasadorom u Indiji Pavićem, sve vreme smo bili u kontaktu sa njim. Ja sam bio u kontaktu i sa Aleksandrom Mihajlović", objasnio je Aleksandar.

Preko Aleksandre Mihajlović je, kaže, stupio u kontakt i sa našom Vladom koja je, dodaje, te noći pokušavala da pomogne.

"Bila je takva situacija da niko nije mogao da se evakuiše, tako da te noći nismo uspeli da izađemo", završava Aleksandar o tome kako je protekao prvi dan kada su pokušali da odu iz Kabula.

Dan 2 – Oružje u ruke, čuvaj glavu

Aleksandar dalje priča da je narednog jutra krenuo upad talibana u aerodrom. Oni su, kaže, opkolili Kaja kamp i napravili tri punkta na sto metara puta.

"U jednom trenutku je i taj naš hotel Baron evakuisan, ostalo nas je osmorica unutra, Šveđanin, Britanac, dva Bosanca, dva Hrvata i dva Srbina. Kad smo videli gde to vodi, prišao nam je određeni čovek, dao nam oružje, miniciju, pancir i rekao da se branimo, da pucamo ako dođe do upada, da nikom nećemo da odgovaramo, da čuvamo svoje živote jer tamo niko neće da nas čuva ako ne čuvamo sami sebe", ispričao je Aleksandar Cvejić.

Tako su, dodaje, proveli 24 sata dok je vlada pregovarala o evakuaciji.

"Uspeli su da nas stave na sve spiskove, u Nemačkoj, Britaniji, Indiji. Posle 24 sata, kada su Britanci ušli, pošto su imali svog državljanina u tom hotelu, ušli su da bi ga evakuisali, rekli su nam da je on prioritet i da možda neće da nas ostave i da prave spisak za nas. Rekli su da će to trajati najmanje dva-tri dana", ispričao je Aleksandar.

Dan 3 – Pored talibana pravo na aerodrom 

Objasnio je da je Bosanac koji je bio šef obezbeđenja hotela celu noć preko kamera pratio dešavanja oko hotela.

"Ustao je ujutru, javio je Hrvatu, došao je čovek i probudio nas i rekao da je ili sad prilika ili ćemo tu da ostanemo. Prihvatili smo svi da izlazimo na svoju odgovornost, nemamo vremena da čekamo Britance još dva-tri dana. Seli smo u tri blindirana vozila, stavili smo pancire, oružje smo morali da predamo Britancima jer su takav dogovor napravili, krenuli ka izlazu", priča dalje državljanin Srbije evakuisan iz Kabula.

Taliban pored blindiranog automobila, nasred puta, bila je slika koju je Aleksandar video kada se otvorila kapija hotela.

"Rečeno nam je da može da se desi da će da pucaju na nas, da provociraju, ali da ne obraćamo pažnju jer će vozilo da izdrži metke i hice. Tako da smo seli u te automobile, izašli na kapiju i punim gasom bez stajanja krenuli do Kaja kampa. Tamo su nas pustili Britanci, stavili nas na spisak, proverili da li smo svi tu", kaže Aleksandar Cvejić koji je u Kabulu radio za jednu međunarodnu kompaniju.

Priča dalje da su ih potom Nemci primili i na spisak stavili svu sedmoricu koji su krenuli iz hotela "Baron" – dva Srbina, dva Hrvata, dva Bosanca i Šveđanina.

"Prvi nemački avion koji je uzleteo, bili smo u njemu. Sleteli smo u Uzbekistan, poslali su čarter za Nemačku, tamo su nam radili pi-si-ar testove, to je procedura avio-kompanije, zatim smo sleteli u Frankfurt, tamo smo opet radili pi-si-ar. Svako je otišao svojoj kući, a mi smo do deset uveče čekali let za Beograd", prepričava Aleksandar.

Priča i da Kabul liči na "stravu i užas".

"Nema ljudi na ulici, vojska i policija su se povukli. Kad smo se povlačili, rekli su nam da ne stajemo nikom ako nas budu zaustavili, ali nije imao ni ko… U tim trenucima bio je kao horor film", navodi Aleksandar.

Najlepši osećaj na svetu za njega je, kaže, što je sada sa porodicom.

"Drugo ništa nije bitno, sve će to da prođe. Hteo bih da zahvalim Vladi, našoj braći i kolegama Hrvatima i Bosancima, Aleksandri Mihailović koja je gledala da nam pomogne na svaki način, zvala i predsednika i ministra i ambasadora", zaključio je Aleksandar Cvejić.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво