Putopisac iz hobija

Branislav Joković je beogradsko dete avanturističkog duha. Još kao dečak je, šetajući beogradskim parkovima, maštao o dalekim zemljama. Kada je počeo da putuje, utiske je beležio na papir, a zatim i na društvene mreže. Danas je putopisac iz hobija, piše kratke priče, inspirisane zemljama koje je obišao.

Kao dete je lutao Tašmajdanom i maštao o dalekim zemljama, danas Branislav Joković koristi svaku priliku da otputuje u potrazi za novim doživljajima koje beleži, stvarajući kratke priče. Putopisac je iz hobija, izdao je knjigu, a njegovi putopisi nemaju informativni karakter već romantičan.

"Moje pisanje je emotivno, i zapravo, najbitnija je emocija. Da pošaljemo neku emociju kako se mi osećamo u odnosu na ljude, one koje upoznajemo, stvari koje doživljavamo, to je bio moj spontan put...Imam više od 100 napisanih putopisa, ali sam u prvoj knjizi napisao 21 priču. Rim mi je bio inspirativan, pisao sam o Jerusalimu, bio sam na skoro svim kontinentima osim u Australiji. Ja sam od onih koji mogu i na Avali da nađu svoj habitat i da napravi dobro putovanje...

Južna Amerika je, možda, najslojevitija, puna doživljaja i raznih stvari, istorijsko-kulturoloških, emotivnih, vibrantnih, a možda mi je Rio de Žaneiro ostavio najjači utisak, misli mi se najviše vraćaju na njega", kaže ovaj neumorni putnik.

Priča koju je Branislav napisao o Riju mogla bi da ima podnaslov - kako biti opljačkan u Riju, a da se to ne doživi kao loše iskustvo.

"Kad neko nije opljačkan u Riju, to je kao da nije ni bio u Riju...kao da si na moru, a da se nisi ni okupala, mislim da i to ima svoju draž...meni su ukrali slušalice na nekoj procesiji ispred jedne katedrale, ali nije Rio tako opasan kao što se priča, ali mora čovek da se pazi. U Riju sam upoznao čoveka koji se zove Zoran Jovanović, koji je 16 godina živeo u Riju, sada je u Beogradu i bavi se nekim drugim stvarima. On je završio elektotehniku i tamo je radio posao u struci, a kada je posle 7 godina ostao bez posla, radio je kao taksista. Biće upamćen kao jedini taksista iz Evrope koji je ikada radio u Riju.

On mi je pričao razne priče, recimo kad su ga opljačkali. Ušli su momak i devojka sa pištoljima i naterali ga da vozi ka jednom delu Rija, ali su se u međuvremenu, kroz priču toliko "zgotivili" da su na kraju podelili novac", kaže Branislav.

Kaže, od svih naroda koje je upoznao najsličniji su nam Argentinci, a gradovi koji ga podsećaju na Beograd su Buenos Aires i Madrid.

"Hteo sam da pišem putopis o Beogradu, ali ne znam kako bih počeo, jer najteže je pisati o najemotivnijim stvarima koje osećaš...Bio sam nedavno po jugozapadnoj Srbiji i vrlo rado ću pisati o Tari, Zlatiboru, vrlo je inspirativno...mada, meni je svaki kamen inspirativan, a mogao bih da napišem putopis i o ovom našem snimanju i razgovoru koji vodimo", kaže Branislav.

Od naših ljudi koje je upoznao na svojim putovanjima, pored taksiste burnog života iz Rio de Žaneira, Branislav kaže da je najlepše dane proveo sa Srbima u Malmeu sa kojima je upoznao jug Švedske i sever Danske.

субота, 21. септембар 2024.
18° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи