U svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo...

Škola srpskog jezika i kulture u Stavangeru, u Norveškoj, počela je sa nastavom 12. septembra. Kako se stvaralo njihovo školsko "carstvo gde caruje drugarstvo", ispričala nam je Milena Stojković iz Udruženja Srba "Ivo Andrić" iz Rogalanda.

Dvanaestog septembra smo đacima i roditeljima poželeli dobrodošlicu u Školu srpskog jezika i kulture u Stavangeru koja od ove školske godine radi pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije.

Uz školu je pokrenuta i nastava za predškolski uzrast pod pokroviteljstvom Udruženja Srba u Rogalandu „Ivo Andrić". Veliku zahvalnost dugujemo i Savezu srpskih udruženja u Norveškoj, ambasadorki Suzani Bošković - Prodanović i konzulu Oliveri Marković za veliko angažovanje i pomoć u ostvarivanju ove dugogodišnje želje i potrebe naše zajednice.

 Kako je sve počelo

U našoj maloj zajednici u Rogalandu, na zapadnoj obali Norveške, se o ovoj važnoj delatnosti, osnivanju srpske škole, pričalo odavno, a još intenzivnije od osnivačke skupštine Udruženja Srba u Rogalandu „Ivo Andrić" 2014.g.

Želja i potreba za školom na srpskom jeziku je rasla proporcionalno sa brojem naših ljudi koji su se doseljavali u Stavanger i okolinu. U oktobru 2017. godine, nastavnica Sanja Jovanović Lazarević inicira početak rada Škole srpskog jezika i kulture u Stavangeru kao delatnost pri Udruženju Srba u Rogalandu „Ivo Andrić". 

Od tog 21. oktobra je kroz našu školicu prošlo četrdesetak đaka. U rad škole, pripreme za nastavu i samu nastavu, uložen je neprocenjiv doprinos i veliki broj volonterskih sati nastavnog osoblja, članova Udruženja i roditelja.

Nastava se odvijala svake subote. Nismo imali stalne prostorije, čak ni ormarić za knjige, ali to nam nije teško padalo. Knjige i materijal smo nosili u prtljažnicima kola, a to radimo i danas. Deca se lako prilagode, nastava može da se odvija bilo gde, najvažnije je da sretnu svoje drugare i da je sadržaj školskog dana zanimljiv.

Za zanimljiv i kvalitetan sadržaj su se starale nastavnice Sanja Jovanović Lazarević, Biljana Đorić, Katarina Ranđelović i Sanja Hundhamer koje su pripremale i vodile nastavu.

Da su taj posao radile srcem svedoči i to da je sve rađeno na volonterskoj bazi, bez novčane nadoknade, odvajajući vreme od svog vikenda i porodice, uz obaveze na poslu, kod kuće, oko svoje dece.... držale su nastavu svake subote, pripremale se u toku radne nedelje. Za to im dugujemo veliku zahvalnost, novcem se nikako ne bi mogao ni platiti takav doprinos. 

Udruženje „Ivo Andrić" je takođe odigralo važnu ulogu u organizovanju radionica u saradnji sa nastavnicama, obezbeđivanju prostorija za nastavu i sredstava za materijal i troškove škole i koordiniranju vannastavnih aktivnosti.

Učila se ćirilica, poslovice, čitale srpske bajke i basne, učestvovalo na takmičenju „Čitalići", organizovane su radionice svake godine na Savindan, Uskrs i Božić, izvedene su dve predstave u kojima su glumili naši đaci.

Broj đaka u 2019/2020 godini je počeo da raste, volonteri su upisali Master studije ili dobili nove zadatke na svojim regularnim radnim mestima i potreba da se model rada škole promeni se nametnula sama od sebe.

Udruženje „Ivo Andrić" zato od jeseni 2019. g. finansira honorarno dve nastavnice i sve troškove vezane za rad škole uz simboličnu školarinu, a uspeva i da dogovori sa Opštinom Stavanger korišćenje fantastičnih školskih prostorija u nedavno renoviranoj Gausel školi.

Svi napori da se održi kontinuitet u radu Škole su danas krunisani ozvaničenjem dopunske škole na srpskom jeziku u Stavangeru pod pokroviteljstvom Ministarstva prosvete, nauke i tehnološkog razvoja.

Jasno je da za to veliku zahvalnost dugujemo svima u našoj zajednici koji su svojim radom doprineli da započne i da se održi rad škole, a pre svega zahvalnost dugujemo nastavnicama Sanji Jovanović Lazarević, Biljani Đorić, Katarini Ranđelović, Sanji Hundhamer i Gordani Vulićević koja se radu Škole pridružila u jesen 2019. godine.

 Novi početak, u isto vreme nastavak

12. septembra 2020. su đake dočekale nastavnice Sanja Hundhamer (školski uzrast) i Gordana Vulićević (predškolska grupa). Čini nam se da je deci nedostajala škola, da li zbog učenja ili druženja manje je bitno. Škola se za tren ispunila čistom pozitivnom energijom đaka, nastavnica i roditelja.

Planirano svečano otvaranje škole u prisustvu đaka, roditelja, gostiju i predstavnika Opštine Stavanger ćemo morati da odložimo za kasnije zbog mera u vezi pandemije korona virusa. I bez proslave je atmosfera bila svečana, a iskoristili smo i priliku da kao mali znak zahvalnosti nastavnice, koje su doprinele radu škole, kod kuće dočeka buket cveća.

Udruženje „Ivo Andrić" se angažovalo oko štampanja knjiga za naše đake, a pošto ni jedan detalj nije nebitan, u toku letnjeg raspusta smo iz Srbije nabavili i komplete sa radnim sveskama i materijalom za predškolce.

Od ove školske godine imamo i Savet roditelja koji je ozbiljno shvatio svoju ulogu i uveliko se koordiniraju dežurstva roditelja, čišćenje školskih prostorija i priprema vannastavnih aktivnosti u saradnji sa nastavnicama i Udruženjem.

 Šta želimo

Želimo da negujemo i ojačamo vezu naše dece sa zavičajem. Želimo da sva deca, posebno deca koja su se rodila van Srbije, uče o zavičaju i ponose se svojim korenima. Želimo da budemo uzor našoj deci i inspiracija da oni jednog dana nastave misiju očuvanja jezika, tradicije i kulture, za generacije koje tek dolaze.

Učićemo ćirilicu, pravilno izražavanje, bogatiti rečnik, upoznati srpsku istoriju, tradiciju, kulturu i još mnogo toga, ali kao podjednako važno, ako ne i važnije, kao i do sada, radićemo na jačanju zajednice, na sticanju doživotnih prijateljstava i na jačanju identiteta naše dece.

 

 

петак, 26. април 2024.
16° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво