Nikić: Napraviću miks srpskog i mađarskog vaterpola

Nakon OI 2016. u Rio de Žaneiru i osvajanja zlatne medalje za Srbiju (kojom se posle 17 godina igranja za nju oprostio od reprezentativne „kapice" kao najtrofejniji srpski vaterpolista svih vremena sa osvojenih 29 medalja!), Zrenjaninac Slobodan Nikić (37), odlučio je da se pred sam kraj klupske karijere okuša i u najjačoj vaterpolo ligi na svetu (kako nam je rekao) - mađarskoj ligi!

„Prihvatio sam ponudu budimpeštanskog „OŠC-a" i posle sezone provedene u njemu prešao sam u glavnogradski „Ferencvaroš". U „Fradiju", inače najpopularnijem klubu Mađarske, za dve godine igranja osvojio sam po dva državna prvenstva i nacionalna kupa, LEN kup, Kup evropskih šampiona i Super kup Starog kontinenta!", kaže Boban Nikić.

Nikić je, već više od decenije srpski vaterpolo internacionalac, uz matičnu državu Srbiju igrao još u pet zemalja regiona (Crnoj Gori, Grčkoj, Italiji, Turskoj i Mađarskoj).

Nakon „Partizana" i „Niša", put vaterpola vodio ga je u „Jadran", „Olimpijakos, „Pro Reko", „Kamolji", „Galatasaraj" , OŠC", „FTC"...

Istekom ugovora prošle sezone u prestoničkom „Ferencvarošu", najuspešniji srpski „delfin" svih vremena, stavio je tačku i na briljantnu klupsku igračku karijeru i, u istom timu, započeo novu - trenersku!

Pitamo ga: Sa Vama, kao vaterpolistom, radili su najbolji i klupski i reprezentativni treneri u Evropi i svetu. Sigurno da ste od svakog ponešto usvojili, i da će te uz svoj „miks", to ugraditi u vlastiti stil rada po kojem će vas prepoznavati i u ovom poslu!... Koja će biti plansko - programska načela u vašem sportskom treningu, i - dokle vam sežu trenerske ambicije?

„U Ferencvarošu sam dobio da vodim generaciju kadeta koja je među tri najbolje u Mađarskoj! Cilj će mi biti da u trenažnom procesu napravim „miks" srpskog i mađarskog vaterpola, jer reč je o državama koje su velesile u pomenutom sportu, a ja sam kao igrač učio od najboljih i klupskih i reprezentativnih trenera. Od srpskih - Nenada Manojlovića, Dejana Udovičića i Dejana Savića (u reprezentaciji), do klupskih mađarskih - Balaža Vincea i Žolta Varge, a i u turskom „Galatasaraju" imao sam srpske trenere - Petra Kovačevića, Žarka Petrovića i Igora Milanovića!

Moj trenerski modus vivendi biće - za uspeh je najbitniji tim! I svaki igrač za ekipu taktički je jednako važan! Dakle, i u odbrani i u napadu. Lično, ja sam bio stopostotni timski igrač! Igrao sam na poziciji „centra" koji je morao da radi za ekipu - od uzimanja „izbačaja" do - „iznude" isključivanja protivničkog igrača posle faula na meni. U prvoj varijanti otvarao sam slobodni prostor saigračima, a u drugoj - stvarao mogućnost da moj tim sa „igračem više" rivalu lakše da gol! Kadetima budimpeštanskog FTC-a koje trenutno vodim postaviću „standarde" kojima sam ja verovao i na kojima sam igrački odrastao i, mislim da je to - dobitna formula! A, što se tiče ambicija, one su uvek velike. To sam pokazao i kao igrač!... S tim, što sam sada krenuo od prvog stepenika, ali pun nade da ću i u trenerskom poslu daleko dogurati" - rekao nam je Slobodan Nikić.

div id="adoceanrsvdcfhklggd">