Dva iskrena prijatelja Rumunije - Crno more i Srbija

U godini u kojoj srpska zajednica u Rumuniji slavi nekoliko značajnih jubileja - 800 godina od potpisivanja sporazuma između arhiepiskopa Save Nemanjića i ugarskog kralja Andraša II o integraciji Srpske pravoslavne crkve na području Ugarske na kome je živelo srpsko stanovništvo, što je omogućilo podizanje dva pravoslavna manastira - Bazjaš i Zlaticu - na teritoriji današnje Rumunije oko 1225. godine, do jubileja 230 godina od održavanja Temišvarskog sabora 1790. godine, koji predstavlja najznačajniji politički skup srpskog naroda održan posle Velike seobe 100 godina ranije, razgovaramo o položaju srpske nacionalne manjine i Srpske pravoslavne crkve u Rumuniji sa protonamesnikom Eparhije temišvarske dr Sašom Jašinom.

 Poštovani oče Saša, kažite nam od kada postoje prvi pisani tragovi života Srba na teritoriji današnje Rumunije i Temišvara?

Tragovi o životu slovenskih plemena dosežu do ranog srednjeg veka kada je na teritoriji Panonske nizije zabeleženo više slovenskih plemena 567. godine. Seobe naroda tokom srednjeg veka uslovila su pokretanja slovenskih plemena zajedno sa Avarima, što potvrđuju značajni arheološki dokazi sa teritorije današnje Rumunije. Najupečatljiviji dokaz života srpskog življa severno od Dunava ovekovečen je prisustvom Svetog Save u Banatu gde je podigao manastir Bazijaš u kome je postavio srpske monahe sinaite. Veća koncentracija srpskog stanovništva u Banatu zabeležena je posle Kosovskog boja, kada je srpsko srednjevekovno plemstvo na svojim posedima, kojima su ih nagrađivali mađarski kraljevi za vojne zasluge, naseljavali Srbe. Tako je samo u jednom poduhvatu Zmaj Ognjeni Vuk i plemeniti Jakšić naselio u okolini Temišvara 50.000 srpskih porodica. Značajan dokument o srpskom življu za vreme turske okupacije Banata (1552 - 1716/1718) predstavlja Pećki katastig iz 1660. i 1666. godine u kome su pećki monasi zabeležili Srbe iz Banata koji su materijalno pomogli srpsku crkvu.

 Možete li nam reći kakav je trenutni status srpske manjine u Rumuniji?

Srpska manjina je jedna od 18 priznatih nacionalnih manjina u Rumuniji, a prema broju svojih pripadnika, zauzima osmo mesto među ostalim manjinama. Srpska manjina ima sva prava koja su garantovana rumunskim zakonodavstvom. Uz to treba navesti da je medijska, a i politička scena pozitivna što se tiče naše manjine, što dodatno svedoče reči rumunskih prijatelja da je Rumunija imala oduvek dva iskrena prijatelja - Crno more i Srbiju.

 Kakva je uloga Srpske pravoslavne crkve (SPC) u očuvanju prisustva Srba?

Prisustvo Srpske pravoslavne crkve ima veoma veliki značaj u očuvanju nacionalnog i verskog identiteta Srba koji danas žive na teritoriji Rumunije. Značajno je napomenuti da je Srpska crkva preko Eparhije temišvarske bila vodeća institucija Srba kroz celu istoriju bitisanja srpskog naroda na ovim prostorima. Pored ostalih institucija, crkva je zadržala svoj duhovni karakter da objedinjuje u svom okrilju sve pravoslavne Srbe, negujući ujedno uzajamno poštovanje prema ostalim sestrinskim crkvama.

 Koje su najznačajnije aktivnosti putem kojih Srbi u Rumuniji čuvaju svoj identitet?

Srpska zajednica u Rumuniji sprovodi niz specifičnih aktivnosti sa edukativnim, duhovnim i kulturnim sadržajem kako bi sačuvala svoj identitet, prvenstveno kroz podršku školovanja srpske dece u Gimnaziji Dositej Obradović iz Temišvara, koja je ostala jedina srpska gimnazija u Rumuniji. U mestima gde postoje srpska deca dorasla za školu funkcionišu simultana odeljenja, a u pojedinim mestima srpski jezik se izučava kao dopunski maternji jezik. Akademsko usavršavanje studenata na srpskom jeziku prisutno je na univerzitetima u Bukureštu i Temišvaru gde postoji po jedan odsek za srbistiku. Savez Srba u Rumuniji, kao krovna organizacija Srba iz Rumunije, prepoznao je potrebu naučnog istraživanja istorije, kulture i duhovnosti Srba sa ovih prostora i osnovao Centar za naučna istraživanja kulture Srba čiji je koordinator prof. dr Milja Radan, dugogodišnji šef Odseka za srpski jezik na Univerzitetu u Temišvaru.

Što se tiče duhovnih aktivnosti tu su na prvom mestu aktivnosti koje sprovodi Eparhija temišvarska u saradnji sa Savezom Srba iz Rumunije i Gimnazijom Dositej Obradović iz Temišvara. Tu spadaju: Letnji duhovni dečiji kampovi u Manastiru Svetog Đorđa, Letnja škola pojanja i Smotra horova Eparhije temišvarske.

Savez Srba u Rumuniji čije finansiranje najvećim delom obezbeđuje Departman za međuetničke odnose Vlade Rumunije, a delom i Vlada Republike Srbije putem finansijske podrške realizaciji određenih projekata, svake godine organizuje između 160 i 180 raznih kulturnih događaja, od čega je najveći broj u županijama Timiš, Arad, Karaš-Severin i Mehedinci, u kojima živi više od 90% srpskog stanovništva u Rumuniji.

Najznačajnije i najmasovnije kulturne manifestacije, od kojih se većina održava uz podršku Generalnog konzulata Republike Srbije u Temišvaru su: Dani srpske kulture u Temišvaru (svake godine tokom novembra organizuje se 15-20 vrlo zapaženih događaja iz kulture); Kampovi folklora u Bazijašu (postoje 22 kulturno umetnička društva, a među njima značajnu ulogu ima AKUD Mladost iz Temišvara, dobitnik značajnih priznanja poput Zlatni opanak, Laureat Evropske smotre folklora itd.); Vidovdanska, Preobraženjska i Svetosavska akademija, kao i kulturne, umetničke i naučne aktivnosti (naučni skupovi, promocije knjiga, likovne kolonije itd).

Takođe, od velikog značaja je i izdavačka delatnost. Srpska pravoslavna eparhija temišvarska štampa godišnji časopis Glasnik. Pri Savezu Srba u Rumuniji postoji izdavačka kuća koja godišnje objavljuje značajne radove srpskih i stranih autora iz oblasti istoriografije, poezije, proze, beletristike itd. Takođe, uz finansijsku pomoć rumunske države, štampaju se nedeljnik Naša reč, kao i časopisi Književni život i Temišvarski vesnik.

Trebamo naglasiti i medijsku prisutnost preko nedeljne jednočasovne emisije Srpski vidici koja se emituje na trećem kanalu nacionalne televizije. Takođe postoji i svakodnevna jednočasovna emisija na srpskom jeziku koja se emituje na Radio Temišvaru.

 Kakvi su oblici saradnje srpske zajednice u Rumuniji sa državnim organima Srbije?

Uslovljeni političkim prilikama i smenom režima posle decembarske revolucije 1989. godine, odnosi Srba iz Rumunije sa državnim organima iz Srbije poprimili su visok stepen saradnje i mogućnosti obostranog pomaganja, kako na lokalnom tako i na nacionalnom planu. Prijateljski odnos Rumunije prema Republici Srbiji a i prema srpskoj nacionalnoj manjini iz Rumunije potvrđeni su i nepriznavanjem takozvane države Kosovo od strane Rumunije. Država Srbija je u granicama svojih mogućnosti pozitivno odgovarala na potrebe i želje Srba iz Rumunije preko svojih resornih ministarstava. Može se konstatovati u naše vreme da je prisutnost srpske diplomatije preko ambasadora Republike Srbije u Bukureštu g. Stefana Tomaševića i generalnog konzula Srbije u Temišvara g. Vladana Tadića učvrstilo poverenje naših sunarodnika u matičnu zemlju, što je konkretizovano u raznim zajednički sprovedenim projektima kao i u pojednostavljenju prijema državljanstva Republike Srbije, Srba koji žive na teritoriji Rumunije.

Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, smatrajući da je očuvanje kulturne baštine na ovom srpskom kulturnom prostoru prioritetno i od velikog značaja, čini značajne korake u tom smeru. U prvom redu treba istaći brigu oko obnove spomen kuće Dositeja Obradovića u Čakovu kao i uređenja Kulturnog centra Sveti Sava iz Bazijaša. Takođe koriste se i svi materijalni resursi raspisani od strane Ministarstva Kulture i informisanja i Uprave za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu. Ovde treba napomenuti programe čiji je nosilac Savez Srba u Rumuniji poput Radionice za učenje srpskog jezika.

Za vreme mandata g. Milete Radojevića, direktora Uprave Kancelarije za saradnju sa verskim zajednicama, koji je posetivši Eparhiju temišvarsku, uvideo potrebe i položaj u društvu, učinjeni su značajni koraci oko očuvanja verskog identiteta Srba iz Rumunije. Uprava za saradnju sa verskim zajednicama finansijski je pomogla obnovu svetinja temišvarske eparhije (Čakovo, Soka) i ujedno podržava inicijativu Episkopa temišvarskog Lukijana da se sve bogoslužbene knjige prevedu i štampaju na govornom srpskom jeziku. Ova plemenita aktivnost, kako Njegovog preosveštenstva tako i pomenute Uprave, od velikog je značaja za Srbe iz Rumunije, koji ovde vode borbu za očuvanje svog jezika i ćiriličnog pisma, dok je crkvenoslovenski jezik nerazumljiv velikoj većini Srba pravoslavaca.

Ovde se mogu uključiti i zajednički projekti prekogranične saradnje koju je Srpska gimnazija Dositej Obradović uspostavila sa školama iz Srbije i srpskim školama iz dijaspore. Ovde možemo napomenuti IPA projekat sa Gimnazijom Borislav Petrov Braca iz Vršca, zatim susreti Gimnazije Evrope kao deo zajedničkog projekta sa školama iz Zemuna, Trebinja, Budimpešte, Škofija Loka (Slovenija), Skoplje (Makedonija). Takođe od velikog značaja su i saradnje sa školama iz Aranđelovca, Novog Sada, sa Karlovačkom gimnazijom, OŠ Mladost. Uz to treba napomenuti da je tokom vremena sa usavršavanje učiteljskog i profesorskog kadra uspostavljena trajna saradnja sa Učiteljskim institutom iz Kikinde.

 Da li su u skorašnjem planu neke zajedničke aktivnosti matice i srpske dijaspore u Rumuniji?

Na planu saradnje sa maticom, namera nam je da prvenstveno završimo započete projekte. U tom smislu pominjemo finalizaciju projekta koji finansira Vlada autonomne pokrajine Vojvodina a koja se tiče razvoja i opremanja medijske kuće Saveza Srba u Rumuniji. Takođe, u toku je i zajednički projekat Eparhije temišvarske i Uprave za saradnju sa verskim zajednicama oko štampanja preostalih bogoslužbenih knjiga čiji je prevodilac Njegovo Preosveštenstvo episkop Lukijan. Takođe, predviđeno je opremanje muzejske postavke u Aradu posvećene Savi Tekeliji, sa sredstvima obezbeđenim od strane AP Vojvodine.

петак, 26. април 2024.
15° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво