Читај ми!

U Beogradu se pila kafa pre Istanbula

Ispijanje kafe kao ritual pojavilo se prvi put u Evropi baš u Beogradu, čak pre pet stotina godina. Otuda mi i danas mesta na kojima se više ne pije isključivo kafa, zovemo kafane.

Prema nekim podacim iz arhivske građe, prva kafana otvorena je 1522. godine, po dolasku Turaka u Beograd i to je bila klasična prostorija, u kojoj se ispijala kafa, a nalazila se na Dorćolu.

„O njoj nema mnogo sačuvanih podataka. Ostali su zapisi bez velikih detalja. Poznato je samo da je bila na spratu kuće, da je plafon bio nizak i da se sedelo na podu. Bila je oslikana, verovatno, tipičnim motivima za ambijent tog turskog perioda“, objašnjava dr Vidoje Golubović, autor knjige Kafane i mehane starog Beograda, za emisiju Sve boje života.

Dorćol je u 16. veku bio srce orijentalnog Beograda, na njemu su se ukrštali putevi koji su vodili ka Stambolu, Vidinu, Dubrovniku i Beču, te prva kafana u Evropi nije slučajno otvorena baš na ovom mestu.

„Dorćol je, kao sam kraj Dunavske padine, bio deo grada koji je vrveo od života. To je bio tipično orijentalni kraj sa vijugavim uličicama, hanovima, karavan sarajima, amamima, pijacama... Život se odvijao svuda, te je tako na ovom mestu popijena prva kafa, u prvoj kafani i to znatno pre Istanbula, a tek evropskih prestonica da i ne pričamo“, naglašava  Bojana Ibrajter Gazibara, istoričar umetnosti iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda.

Kako je kafa postala piće dama iz visokog društva

Od 16. do 19. veka, kafa je pripadala muškom svetu. Tek u drugoj polovini 19. veka, ona dobija novi društveno-sociološki kontekst, sa pojavom ženskih salona i organizovanjem „saorea“ – ćaskanje uz ispijanje kafe, postaje deo ženskog sveta.

„Druga polovina 19. veka dovodi do buđenja građanskog društva, a jedan od tih segmenata bilo je i otvaranje, takozvanog, privatnog života. Građanke počinju da se okupljaju i druže po privatnim salonima, mestima na kojima su vlasnici kuća želeli da pokažu svoj društveni ugled. Ta mesta su bila izuzetno lepo uređena, te beogradske dame počinju da se okupljaju, zajedno ispijaju kafu, druže se i razmene po koju priču iz čaršije. Kafa u tom kontekstu postaje i nešto više od samog druženja, postaje sociološki fenomen“, dodaje Bojana Ibrajter Gazibara.

U 19. veku kafa je bila dostupna samo višim slojevim društva – budući da je dolazila izdaleka, bila je skupa, luksuzna roba. Iako su ovom razdoblju otvarane brojne kafane, po arhivskim dokumentima kafa se vrlo retko spominje kao vrsta posluženja u njima.

„Interesantno je, s obzirom da mi govorimo o ispijanju kafe, da se ona prvi put u dokumentima susreće, na tim 'poselima', tek 1892/93. godine i to u Smederevu, kada je kraljica Natalija Obrenović priredila prijem i pravila 'poselo', te je zapisano da je služena kafa. Pre toga, niko to nije beležio kao neki značajan podatak“, napominje dr Vidoje Golubović.

Kafana kao važna institucija u Srbiji

Kafane su bile mesta na kojima se jelo i pilo, dok su mehane imale i do pet ležajeva za smeštaj. Nakon Drugog srpskog ustanka, u Beogradu je počelo značajnije otvaranje kafana i mehana.

„Kada je 1830. počelo naseljavanje Terazija i tog dela grada, Makedonska ulica je imala 40 kuća, a 21 kafanu, što govori o procvatu kafana. U tom periodu po arhivskoj građi, po statistici najveći je bio broj mehandžija. To je uslovno rečeno zlatno doba. Već u periodu druge vladavine Miloša Obrenovića dobijamo savremene kafane, u kojima je počeo da se organizuje privredni i ekonomski život. Sve negde do Prvog svetskog rata, izuzetno značajnu ulogu su imale kafane. Slobodno možemo reći da su one bile izuzetno važne istitucije Srbije“, dodaje Golubović.

Početkom 20. veka, sa buđenjem ženskog pitanja i emancipacijom, žene pored druženja i ispijanja kafe po kućama, počinju da izlaze i u kafane.

„Prve pojave prisustva žena u kafanama i mehanama bile su sa formiranjem udruženja ili klubova gde su se okupljali njihovi članovi. To su uglavnom bili književni klubovi. Zapisano je, mnogo davno, 1895. godine, u Kolarcu, da su članovi bili, između ostalih, i Jovan Jovanović Zmaj i Branislav Nušić, kao i da su se tu okupljale, za naše uslove danas, poznate ženske osobe“, objašnjava dr Vidoje Golubović.

Dok u Turskoj, koja nam je donela kafu, sada pretežno piju čaj, manifestacija Dani evropske baštine u Beogradu, u svom dvadesetom izdanju, ove godine, podsetila je na poreklo i tradiciju ovog i danas popularnog rituala kod nas.

Iako smo imali prvu kafanu u Evropi, suprotno uvreženom mišljenu da smo veliki potrošači, statistika govori da su njeni najveći potrošači po glavi stanovnika nordijske zemlje, Amerika, Nemačka i Francuska.

четвртак, 25. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво