субота, 26.06.2021, 20:55 -> 20:58
Извор: РТС, timesofisrael.com
Kosti otkrivene u Izraelu pripadaju našim rođacima za koje nismo znali
Fosili pronađeni u jednom izraelskom kamenolomu deo su evolucionog stabla ljudi, sugeriše nova studija. Stari su između 120.000 i 140.000 godina, a pripadaju grupi hominina, čiji su se pripadnici verovatno ukrštali s našom vrstom.
Izraelski istraživači su utvrdili da pronađene kosti verovatno pripadaju do sada nepoznatoj grupi hominina, koja je u bliskoj vezi sa neandertalcima sa kojima deli brojne karakteristike, poput oblika donje vilice. Nova podvrsta hominina dobila je ime Nešer Ramla.
Nešer Ramla je možda živeo uz homo sapijensa više od 100.000 godina pa se verovatno ukrštao s našom vrstom, smatraju naučnici.
Imali su veoma velike zube i moguće je da su bili preci neandertalaca.
Antropolozi s Hebrejskog univerziteta u Jerusalimu i sa Univerziteta u Tel Avivu, godinama analiziraju ostatke lobanje, kosti donje čeljusti i zuba, koji su otkriveni 2010. godine u Nešer Ramli, jugoistočno od Tel Aviva.
Upoređivali su ih sa stotinama ostataka koji su nađeni širom sveta, i koji potiču iz različitih razdoblja.
Analiza sugeriše da postoji dovoljno sličnosti, da se grupa čiji su fosili pronađeni u Izraelu, poveže sa ostalim populacijama starim i do 400.000 godina, a koje su iskopane u pećinama u Izraelu.
Izraelski antropolozi veruju da je vrsta Nešer Ramla bila izvorna populacija iz koje se razvila većina ljudi srednjeg pleistocena, i da su se njeni pripadnici ukrštali sa homo sapijensom koji je na to područje stigao pre oko 200.000 godina.
„Ta grupa je verovatno naseljavala ovu regiju u periodu od pre 400.000 do pre 100.000 godina, izjavio je antropolog Izrael Herškovic sa Univerziteta Tel Aviv, koautor studije.
Ovo novo istraživanje podupire ranije nalaze naučnika, koji ukazuju na to da su se homo sapijens i grupe slične neandertalcima „preklapali" na području Bliskog istoka tokom dugog i značajnog vremenskog razdoblja u trajanju od verovatno nekoliko desetina hiljada godina.
Nova studija je objavljena u časopisu Sajens.
Коментари