"Igrajmo za 16": U Šapcu - pobednički pehar za ekipu “Kip kul“ iz Majura
U Šapcu su, uz podršku Sportskog saveza grada, odigrane kvalifikacione utakmice memorijalnog turnira "Igrajmo za 16", u znak sećanja na radnike RTS-a, koji su stradali 1999. godine u bombardovanju zgrade televizije. Pobednički pehar pripao je ekipi "Kip kul" iz Majura, koja se plasirala za takmičenje grupe gradova u Beogradu, koje će biti održano 18. aprila.
U neizvesnoj i najzanimljivijoj utakmici večeri, ekipa Košnice, posle preokreta, došla je zasluženo do pobede protiv ekipe DOK rezultatom 2 -1. Drugi polufinalni par, Kip kul i Roma, igrali su izjednačeno skoro do kraja susreta. Posle pobede od 3:2, ekipa iz Majura, otišla je u finale.
“Imali smo vrlo kvalitetne ekipe, vrlo borbeno na terenu, ali se sve završilo prijateljski”, kaže Nenad Đukanović, iz Sportskog saveza Grada Šapca.
Pobednički pehar, podigla je ekipa “Kip kul“. Tim iz Majura, savladao je Košnicu, favorita turnira u Šapcu, sa 4:1.
“Utakmica je bila u fer-plej igri, za mene ovaj turnir mnogo znači, ja dugo godina učestvujem u ovom turniru, tako da mi je drago, video sam da ima i mlađih kategorija, što je mnogo važno”, navodi Pera Aleksić, kapiten pobedničke ekipe “Kip Kul“.
Okupljeni oko lopte ali ujedinjeni u sećanju, organizatori turnira nisu brojali samo golove već i uspomene.
“Ovaj turnir ima poseban značaj jer je mnogo više od takmičenja. Svaka utakmica je novi dokaz da će moj brat i poginule kolege zauvek ostati deo našeg tima. Da se nikada ne zaboravi i više nikome ne ponovi”, naglašava Dejan Dragojević, snimatelj RTS-s i brat poginulog Dragorada Dragojevića.
Branimir Cvetković, snimatelj RTS-a i organizator turnira u Šapcu ističe da su ove godine bile baš dobre ekipe. “Fer i sportska atmosfera na terenu, ali i van njega. Utakmice na ovom turniru se ne igraju samo glavom i nogama, več i srcem”, kaže Cvetković.
U Šapcu su kvalifikacione utakmice za završna takmičenja u Beogradu, prvi put organizovane 2017. Pobednički pehar memorijalnog turnira, Šapčani su osvojili pre četiri godine.
Коментари