Šumadijski piknik pod Bukuljom
Na nadmorskoj visini od oko 400 metara, u ekološkom hostelu i muzičkom centru, gde ljudi u hladu ispijaju piće i uživaju u prirodi, tri prijateljice iz Aranđelovca pokrenule su "šumadijski piknik", kuvaju na otvorenom. Na ručak pod Bukuljom dolaze im i domaći i gosti iz celog sveta.
Proplankom se širi miris punjene paprike, koja se od jutarnjih sati krčka u loncu na kamenom ognjištu, pomešan sa mirisom domaćeg hleba, tek izvađenog iz rerne. Gosti piju domaće sokove od lavande i zove i čekaju ručak pod Bukuljom. Tri komšinice, a sada i poslovne partnerke, došle su na ovu ideju spontano. Jelena je vlasnica ovog neobičnog kompleksa, a Dijana mama petoro dece i Maja - troje, bile su bez posla.
“U trenutku kada je Maja ostala bez posla došla sam na ideju da bi ona zapravo mogla da kuva svaki dan i to ne samo divne tradicionalne specijalitete već i za goste iz inostranstva koji vole vegetarijansku i vegansku hranu”, navodi Jelena Obradović, iz Aranđelovca.
Maja se bavi pripremom keteringa, menija kakav je imao hostel za svaki festival i tako je u ovom komšijskom biznisu postala glavna kuvarica. Svakog dana priprema različito jelo.
“Kuvamo na primer slatki kupus sa mesom ili krompir paprikaš pileći pod sačem, za pripremanje humusa tipa baba ganuš sam ekspert. Najlepša stvar ovde u Branču je što provodim vreme sa svojom decom”, kaže Maja Petković, iz Aranđelovca.
Dijana je stručnjak za domaći hleb, koji, inače, priprema i kod kuće za svoju mnogobrojnu porodicu.
“Živeli smo jedno vreme na selu tako da sam tamo često mesila hleb skoro svakodnevno. Kada smo došli ovde, došla sam kod Jelene, kada je probala moj hleb svideo joj se i nastavila sam da ga pravim za goste”, priča nam Dijana Dimitrijević, iz Aranđelovca.
Svako ko se dan pre prijavi za ručak može da sipa onoliko hrane koliko može da pojede, a na meniju su salata, hleb i kolač. Ceo obrok košta samo 700 dinara po osobi.
“Dolazim uglavnom svaki dan na ručak jer mislim da je trenutno ovde najbolja hrana kod nas”, kaže gošća.
Posetilac dodaje: „Musaka ispod sača, jagnjetina, teletina, lepa hrana. Domaće sve, ko voli.”
I ako se ovaj prostor nalazi na samo dvadesetak minuta hoda od centra grada, temperatura je niža za desetak stepeni. U blizini je i Konjički klub čija je vlasnica takođe Jelena, pa gosti opijeni prirodom ostanu znatno duže i, naravno, ogladne.
“Ovde čovek zapravo može da ruča sa pogledom na konje i to je ono što je poseban benefit”, naglašava Jelena Obradović.
Domaćice kažu da im je najlepše posle ručka, kada sa dečicom i njihovim ljubimcima mogu da uživaju u igranju i u druženju sa konjima.
Коментари