Svedoci epoha: Ko je gradio vrnjačke vile, a ko se u njima odmarao i stvarao?
Banju krasi više od stotinu vila. Svaka je osobena i priča svoju priču. Gradili su ih ministri, generali, profesori, umetnici, lerkari i industrijalci. Vlasnici i gosti, zvani i nezvani, u njima su stvarali istoriju.
Porodični objekat za stanovanje sa sobama koje se izdaju gostima. U najkraćem je opis vrnjačke vile. Mada bi mnogi na pomen vile pomislili na luksuz. Ali i on je došao sa genaralom Jovanom Belimarkovićem, namesnikom Aleksandra Obrenovića.
“On negde u drugoj polovini XIX veka dolazi ovde u Vrnjačku Banju, otkupljuje plac i gradi ovu vilu”, kaže arheolog Marija Aćimović, upravnica „Zamka kulture".
Danas je znaju kao Zamak kulture. Za generalom su došli mnogi viđenji ljudi tog vremena da izgrade svoje vile. I da se u Banji odmore. Tokom 1904. u vili Katarina dva puta je dočekan Kralj Petar I Karađorđević.
„Moj pokojni otac je vilu kupio 1974. godine. I on i njegovi preci su dosta toga znali. Meni kao detetu kad sam odrastao ovde, ostao mi je osećaj prijatnosti“, objašnjava Božidar Vučković, jedan od sadašnjih vlasnika Vile Katarina.
U Banji je boravio i sin Kralja Petra Prvog. Aleksandar Prvi Karađorđević tri puta je odsedao u ovoj vili, čiji je vlasnik bio dr Čeda Mihajlović, banjski lekar i ministar zadravlja u Kraljevini Srba Hrvata i Slovenaca.
I dok je boravio u Banji, kralj Aleksandar obećao je pomoć da se izgradi termomineralno kupatilo, koje će postati mesto okupljanja i lečenja srpske aristokratije.
„Jedan skriveni kutak u ovom objektu je Kraljevo kupatilo koje je rađeno baš po njegovom nalogu i ono što je neobično i jedinstveno je da je ostalo potpuno autentično. Nažalost nije stigao da se okupa u njemu jer je otišao do Marseja gde svi znamo šta se dogodilo“, objašnjava Bojana Beljić, Specijalna bolnica „Merkur" Vrnjačka Banja.
Tokom Drugog svetskog rata u Banji su Nemci pravili plan obračuna sa Josipom Brozom Titom i partizanima. I to u vili Turkulović.
„Poznata je po tome što je u njoj bio smeštena nemačka komanda tokom drugog svetskog rata i što je upravo u njoj osmišljen Desant na Drvar. Inače, taj Desant na Drvar nazvan je „Konjićev skok" upravo po mozaiku koji se nalazi u prizemlju ove zgrade“, Marija Aćimović, arheolog, upravnica „Zamka kulture".
Iza Nemaca je ostao tunel u vulkanskoj steni. Da omoguće brže i bezbednije povlačenje, iskopali su ga ispod brda, kroz istoriju poznatoga kao Crkveno, Aleksandrovo, Čajkino. Kada završe radove, Vrnjčani planiraju da u njemu predstave istoriju svog mesta. A istorija kaže da se u banjskim vilama stvarala umetnost. Vila Snežnik bila je druga kuća Desanke Maksimović. U onoj koju je izgradila porodica Arnovljević pisao je Antonije Isaković. Decenijama pre, u Sanatorijumu Živadinović okupljali su se poznati nadrealisti.
„Sin vlasnika ovog sanatorijuma Stevan Živadinović, inače čuveni Vane Bor, bio je jedan od značajnih članova ovog književnog i umetničkog pokreta. Inače, ove godine se navršava 100 godina od osnivanja ovog pokreta, te trebamo spomenuti da je Vane Bor upravo na ovom mestu ovde načinio možda neka od njegovih najznačajnih dela“ ističe arheolog Marija Aćimović upravnica „Zamka kulture".
U njima se stavrala umetnost, ali su umetnost i same po sebi. Zavod za zaštitu spomenika kulture valorizovao je više od stotitnu vila i svaka ima svoj pečat. U gradnji se vide različiti uticaji - vizantijsko-balkanski, kalsicistički i pseudoklasicistički, secesija, moderna. Često pomešani na istoj vili. Ali svi uklopljeni u harmoničnu celinu banjske arhitekture.
„Objekti su građeni prema osnovnim postulatima koji su doneti regulacionim planom. Svi su oni integrisani u parkovsko okruženje ili oblikovano prirodno okruženje. I sama ta činjenica da su objekti integrisani u parkovsko okruženje daje na značaju celoj banjskoj arhitekturi. Po tome je banjska arhitektura poznata i to je nešto što treba da se očuva kada je u pitanju nastavak gradnje u Vrnjačkoj Banji“, naglašava Mirjana Slavković, arhitekta konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Kraljevo.
Ali i da se vile sačuvaju od zuba vremena. Jer je Avala, na primer, predstavnik tipične banjske arhitekture koja i sama svedok istorije. A priča kaže da je 1915. misija britanskog Crvenog krsta, predvođena dr. Džejmsom Berijem u njoj lečila obolele od tifusa. I za razliku od drugih mesta, nijedan član medicinkog osoblja nije preminuo.
Коментари