Vozi Miško iz Šri Lanke kroz Beograd – da se ja pitam, proterao bih autobus ovuda

Da sam tog dana na posao išla kolima ne bih doživela neobično iskustvo u gradskom autobusu. Nasuprot očekivanom zaustavljanju na autobuskom stajalištu na Slaviji, autobus ostaje u kružnom toku jer mu policija ne dopušta da skrene u Bulevar Oslobođenja.

Poput scene iz filma: zadesili smo se u autobusu, nismo mogli iz njega, a vozač iz Šri Lanke na liniji 33, nije znao kuda da se uputi. Pita me kojim ulicama da ide… Predlažem da otvori da pitamo vozača trole, međutim on okreće glavu i ne pokazuje želju da pomogne. Saputnik iz autobusa pomalo ljutito traži da izađe, ali vozač odgovara da ne sme da otvori.

Dok stojimo u kružnom toku, glasno predlažem, a više pitam, da li da ide trasom dvadesetpetice preko Crvenog krsta, pa dalje do Kumodraža. Neko odgovara da je to veliko zaobilaženje. Pitam postoji li mogućnost da se uključi nekako ponovo u Bulevar Oslobođenja. Ne… čuju se odgovori. Putnici se uključuju u razgovor, puni razumevanja. Sada je već nas nekoliko kod vozača.

Dečko koji je hteo da izađe uključio se u razgovor sa predlogom da idemo na auto-put… Poslušamo ga… Pokazuje mu kartu sa telefona, al’ ne ide, dobacim da ni ja ne bih tako razumela. Preuzima na sebe da navodi vozača na novu putanju, na engleskom jeziku.

Vozač kreće iz kružnog toka na Slaviji ka Nemanjinoj. Na toj stanici izađe nekoliko ljudi. Mogla sam i ja da izađem, ali sad sam već toliko bila uključena u rešavanje situacije da sam morala da se uverim da će vozač, koji je i očima tražio pomoć, izaći na redovnu rutu koju vozi i koja mu je poznata.

Nastavljamo dalje duž Nemanjine, preko sajma do auto-puta pa isključenja do Autokomande. Dečko koji je hteo da izađe jer je žurio, nijednog trenutka nije izgubio strpljenje, a vozač je pažljivo slušao.

Na pola zaobilaznog puta do Autokomande, vozaču stiže poruka GSP-a da je u toku protest. Neko me je još na Slaviji pitao kakav protest… Da sam reč više rekla, možda bismo se udaljili od pronalaženja rešenja za nastalu situaciju. 

Tokom ove avanture, Beograđani različite dobi nisu pokazivali nervozu, naprotiv, pokazali su veliko razumevanje i solidarnost za građanina iz Šri Lanke koji je bio na svom radnom mestu – mestu vozača. Neobično jeste, ali iako smo svi putovali sat duže, putnici su bili jedinstveni, osećalo se razumevanje i neka vedrina.

Lepo ponašanje postalo je toliko retko, da se čovek pita šta je to drugačije bilo u ovoj vožnji gradskim prevozom. Kada su mogli da se  očekuju bes, ljutnja i osuda – pokazana je samo i isključivo dobronamernost i želja da se pomogne.

Širokim osmehom, vozač je potvrdio radost kada je došao na njemu poznato stajalište. Svako se na svoj način pozdravo s njim pri izlasku, a on je nastavio dalje, redovnom trasom.

четвртак, 25. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво