Atmosfera u Srbiji pred izbore: Izostanak dijaloga i političke artikulacije glavni izazov društva
Predstojeći vanredni parlamentarni izbori u Srbiji, koji se prema nezvaničnim informacijama očekuju 25. oktobra uz najavljeno raspuštanje Narodne skupštine od strane predsednika Republike, otvaraju brojna pitanja o stanju političke kulture i društvenom dijalogu.
Bivši ministar za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog Gordana Čomić i stručnjak za menadžment državne uprave Mihajlo Rabrenović, saglasni su, u emisiji Prvog programa Radio Beograda "U središtu pažnje", da društvo karakteriše zamor od radikalizacije, ali i naglašavaju da ključni problem leži u odsustvu istinskog dijaloga i adekvatne političke artikulacije opozicije.
Govoreći o društvenoj klimi i izlasku na birališta, Gordana Čomić ističe da problem Srbije nisu sami izbori, već duboko ukorenjen otpor prema razgovoru.
"Problem Srbije je na tri segmenta podeljen. Prvi je nedostatak dijaloga, otpor prema dijalogu. Drugi je ta popularnost nepartijskog pluralizma i prezira prema partijama. I treće je što se u Srbiji od emocije pokušava napraviti politička ideologija, što je nemoguć proces," istakla je Čomić.
Čomić naglašava da se u dijalogu bira tema, a ne sagovornik, te da je odbijanje razgovora zapravo "nameran ponos na neznanje“ pojedinaca koji nemaju jasne argumente, ali imaju čvrste stavove.
S druge strane, Mihajlo Rabrenović ocenjuje da je u društvu primetan zamor od ranijih protesta i blokada, ali upozorava na opasnost od neprihvatanja političkih neistomišljenika kao legitimnih sagovornika.
"Građani su na neki način i umorni, rekao bih, od te društvene radikalizacije, ali ono što naročito može da šteti sagledavanju političkih opcija je neprihvatanje drugog kao nekakvog legitimnog sagovornika. To je jedan minimum ispod kog ne bi trebalo ići," kaže Rabrenović.
Uloga opozicije i protestnih pokreta
Analizirajući političku scenu, gosti su se ukazali na nedostatak jasne alternative aktuelnoj vlasti, kao i na pojavu samozvanih pokreta i plenuma koji izbegavaju direktno političko organizovanje. Čomić ističe da emocije nezadovoljstva, iako razumljive, ne mogu zameniti dugotrajan rad političkih stranaka.
"Bez 5 do 7 godina neprekidnog rada, koji ne može da se plati, nema gradnje organizacije. To je jedan od poslova koje radite zato što je to važno...Vladavina emocija bez političke artikulacije neminovno dovodi do deluzije", kaže Čomić.
Rabrenović dodaje da alternativne strukture i takozvani studentski pokreti često koriste neodređenost i marketinške strategije kako bi privukli birače, ali da pri tom ne nude jasne stavove o ključnim državnim i spoljnopolitičkim pitanjima, poput odnosa prema Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji i regionalnoj stabilnosti.
"Oni namerno izbegavaju da se odrede kao politička stranka dokle god to mogu, zato što oni sebe predstavljaju kao građanski pokret... na taj način žele da zahvate što veći deo biračkog tela", rekao je Rabrenović.
Sagovornici konstatuju i da je neophodno vratiti fokus u institucionalne okvire i biračka mesta, uz očekivanje da će kampanja pokazati u kojoj meri su politički akteri prepoznali potrebu građana za stabilnošću i normalizacijom društvenih procesa.
Politička scena uoči izbora: Zanatski rad vlasti i odsustvo alternative
Gordana Čomić ističe da se od vladajuće koalicije može očekivat "klasična kampanja, zanatska, dakle sabiranje sigurnih glasova na terenu, rad aktivista i podizanje procenta sigurnosti izlaska sopstvene podrške", naglašavajući da je ključni podatak za izbore upravo procenat sigurnosti birača da će se pojaviti na biralištima.
Govoreći o takozvanoj referendumskoj atmosferi, Čomić ocenjuje da se izbori ne mogu posmatrati na taj način jer ne postoji jasna tema, već podeljenost na one koji ne podnose vlast i one koji je podržavaju.
"Referendum je kad vi imate temu, pa je pola društva za tu temu, a pola društva protiv...Ovo nije referendum. Mi zovemo to podeljenošću i referendumom zato što smo mi protiv i mi ne podnosimo vlast, a oni isto ne smeju da podnose vlast", rekla je Čomićeva.
Ona upozorava da se kroz takvu kampanju zapravo pokazuje "prezir prema demokratiji", jer se biračima ne nude jasni programi niti odgovori na pitanje šta će se raditi u ponedeljak nakon izbora.
Sličan stav deli i Mihajlo Rabrenović, koji navodi da građani ostaju uskraćeni za jasne alternative i programe.
"Mi i dalje ne vidimo šta oni to nude drugačije. To je nešto čega su građani gladni i žedni da čuju, da vide: Evo, bliže se izbori, mi i dalje ne vidimo šta oni to nude drugačije", rekao je Rabrenović.
Pozicija nove alternative i univerzitetski akteri
Analizirajući nove političke aktere i takozvani studentski pokret, Rabrenović ukazuje na paradokse unutar tog procesa i ističe da se "na univerzitetima nisu izborili za osnovne akademske standarde i konkurentnost kadrova, a sada se samokandiduju kao spasitelji društva".
Čomić dodaje da je alternativa u društvu "samozarobljena" i da se ozbiljne političke promene ne mogu graditi bez dugotrajnog rada i organizacije.
"Treba vam da uradite to sve sa političkom strankom, paralelno sa zahtevima dnevnog reda dijaloga kao organizovane manjine koja gradi stranku, i da gledate u izbore 2034. To su izbori koje možete da dobijete glat. Tako se to radi", istakla je Gordana Čomoić.
Završna poruka o dijalogu i stabilnosti
Ocenjujući predstojeći izborni period, Mihajlo Rabrenović očekuje "jednu intenzivnu utakmicu, da se svako predstavi u najboljem svetlu, a naravno građani prate već duži period ideje koje određeni politički faktori nose".
Sa druge strane, Gordana Čomić, u emisiji Prvog programa Radio Beograda "U središtu pažnje", poručuje da je za stabilnost društva ključno razumevanje značaja dijaloga i odgovornosti prema državi.
"Možeš da budeš opozicija vladi, možeš da ne podnosiš ovog ili onog koji je sad na vlasti, pa ćeš da ga pobediš. Možeš da spletkariš, možeš svašta. Ali nikada nisam bila opozicija Srbiji", istakla je Gordana Čomić.