Očuvanje jezika

Strane reči u zvaničnoj prepisci ili korišćenje literature napisane ijekavicom, otvaraju pitanja koliko se vodi računa o službenoj upotrebi jezika i pisma. Lingvisti kažu da priča o stranim rečima nije ništa novo, ali da ih ne treba koristiti tamo gde postoji odgovarajuća domaća reč.

Priča o jezičkom čistunstvu nije moguća, pogotovu u 21. veku, smatarju lingvisti. Istovremeno treba voditi računa da se izbegavaju one strane reči koje nisu neophodne u maternjem jeziku.

"Terminološki neke su tuđice, neke su pozajmljene reči, neke su domaće reči stranog porekla. Istina, mi povremeno sada lakše osetimo kada neka reč naginje hrvatskom književnom jeziku, ili hrvatskom standardu, što nam možda ranije ne bi bilo", kaže Veljko Brborić sa Filološkog fakulteta u Beogradu.

Generacije gimnazijalaca bivše Jugoslavije, učile su logiku iz knjige Gaja Petrovića, što novoj generaciji, po primedbama pojedinaca, nije baš prihvatljivo štivo. Otuda i pitanje koliko smo isključivi.

"'Povjest Filozofije' je knjiga na kojoj su mnoge naše generacije srednjoškolaca sticale osnovna znanja. Siguran sam da zbog toga niko, ranije hrvatskom varijantom ili danas hrvatskim književnim jezikom, niti je bilo ko zbog korišćenja ijekavskog udžbenika postao izvorni ijekavac. To prosto nije moguće, tamo za srednjoškolca je najbolje da uči iz udžbenika koji je dobar", tvrdi Brborić.

Osim isključivosti, postavlja se pitanje i jezičke tolerancije, opšte kulture i obrazovanja pojedinca, ali i nacije. Veljko Brborić kaže da je uputno govoriti i o jezičkoj toleranciji, jer jezička tolerancija je nešto što nas očekuje.

"Niti smo mi veliki jezik niti smo mi velika kultura, niti smo mi bogata ekonomija, da se možemo odupirati uticajima sa strane. Na kraju postoje jezici koji su brojniji, jezici koji su moćniji pa se ni oni ne mogu odupreti", ističe Brborić.

Iako je službeno pismo ćirilica, mnogi obrasci, upitnici, novine, knjige, štampani su latinicom. Lingvisti kažu da se Ustav ne poštuje, da je Zakon o službenoj upotrebi jezika i pisma star dve decenije, da bi trebalo naći nova rešenja koja bi svi poštovali.