Profesor Boris Antić o uzrocima nesreće u Zemunu – ljudski faktor i kontrola profesionalnih vozača
Nakon što je šesnaestogodišnja devojčica poginula u Zemunu na pešačkom prelazu, kada je vozač autobusa prošao na crveno svetlo, profesor Saobraćajnog fakulteta dr Boris Antić upozorava da je ljudski faktor uzrok u više od 90 odsto saobraćajnih nezgoda. On naglašava značaj sistemske kontrole profesionalnih vozača, dodatne edukacije i odgovornosti transportnih kompanija, ali i podseća da tehnički ispravni i ispravno korišćeni bezbednosni sistemi kao što su pojasevi i vazdušni jastuci – često predstavljaju poslednju liniju odbrane od tragičnih posledica.
Šesnaestogodišnja devojčica poginula je u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila juče u Zemunu. Devojčica je stradala kada ju je na pešačkom prelazu udario autobus GSP-a. Vozaču autobusa određeno je zadržavanje zbog postojanja osnova sumnje da je izazvao nesreću prolaskom kroz raskrsnicu na crveno svetlo.
Boris Antić, profesor Saobraćajnog fakulteta i član Komiteta za bezbednost saobraćaja navodi za RTS da je u ovakvim slučajevima najvažnije sačekati zvanične rezultate istrage, koju sprovodi nadležno tužilaštvo.
"Nakon uviđaja koji obavlja policija, slede tehnički pregled autobusa, mašinsko i sudsko-medicinsko veštačenje. Ukoliko postoji sumnja na upotrebu psihoaktivnih supstanci, sprovodi se i psihološka analiza. Konačni odgovor daje saobraćajno-tehničko veštačenje", navodi Antić.
Ko kontroliše profesionalne vozače?
Prema Antiću, odgovornost za kontrolu zdravstvene i psihofizičke sposobnosti vozača leži na kompanijama u kojima su zaposleni vozači.
"Neposredni nadređeni, koji vrši primopredaju vozila, mora da uoči eventualne probleme i spreči da vozač upravlja vozilom ukoliko postoje indicije da nešto nije u redu", kaže on.
Sankcionisanje i nagrađivanje su ključni elementi u sistemu kompanija.
"Oni koji se ponašaju odgovorno i voze bezbedno i ekonomično treba da budu nagrađeni, dok oni koji često prave prekršaje moraju snositi posledice", ističe profesor.
Mladi vozači i smanjeni kriterijumi?
Zbog nedostatka profesionalnih vozača na tržištu rada, zakon je omogućio da mlađi kandidati postanu vozači autobusa. Međutim, profesor upozorava da je sve češća pojava angažovanja stranih vozača.
"Angažuju se vozači iz azijskih zemalja, ali nije jasno u kojoj meri su adekvatno obučeni i pod kontrolom. Mi se zalažemo za periodičnu dodatnu edukaciju na godinu ili dve kako bismo se podsetili na ključne faktore bezbednosti, poput vremena reakcije, dužine kočenja i kinetičke energije u sudaru", objašnjava Antić.
Ljudski faktor u 93 odsto nesreća
Antić naglašava da je, prema svetskim istraživanjima, čovek glavni ili jedan od ključnih uzroka u više od 90 odsto saobraćajnih nezgoda.
"Nijedna nesreća se ne dešava zbog jednog faktora. Najčešće je to lanac događaja – od greške u proceni brzine i udaljenosti, do uticaja puta, vozila ili okoline", kaže on.
Tehničke neispravnosti su retke, ali važne za analizu
Na pitanje o pojmu "iberturaže", profesor odgovara da je reč o retkoj pojavi, ali da je svaka takva situacija predmet ozbiljnog istraživanja.
Posebnu ulogu u utvrđivanju uzroka igraju uređaji poput CDR (Crash Data Recorder), koji beleže parametre pre i tokom sudara – brzinu, broj obrtaja, ponašanje vozača i stanje upravljača.
Bezbednosni sistemi – poslednja linija odbrane
Povodom vesti da je trudnica povređena u nezgodi, a da je zahvaljujući otvaranju vazdušnog jastuka izbegnuta teža povreda, Antić podseća na značaj tehničke ispravnosti i pravilne upotrebe bezbednosne opreme.
"Ako već dođe do nezgode, važno je da zaštitni sistemi budu aktivirani i spreče fatalne povrede. Vazdušni jastuk je dodatni sistem bezbednosti koji dopunjuje sigurnosni pojas. Ono što je najvažnije jeste da svi putnici, uključujući vozača, budu pravilno vezani pojasevima i da se deca prevoze na bezbedan način", upozorava on, dodajući da je najopasnije prevoziti decu na prednjem sedištu bez pojasa.
"Često ističem da je najopasnije prevoziti decu na prednjem sedištu, posebno ako nisu vezana, jer vazdušni jastuk izlazi iz ležišta brzinom većom od 300 kilometara na čas, i u roku od 0,1 do 0,2 sekunde dobija puni oblik, što može naneti ozbiljne ili fatalne povrede", navodi Antić.
"Ljudske greške se ne mogu uvek izbeći, ali možemo učiniti sve da posledice ne budu fatalne", zaključuje Antić.
Celo gostovanje Borisa Antića u Beogradskoj hronici možete pogledati u videu na početku teksta.
Коментари