Tri školarca, domarska plata i očeva borba sa karcinomom – porodica Šljivić čeka na pomoć
Petočlana porodica Šljivić, iz Blačkog sela Popova, živi od 26.000 dinara prihoda, koje majka Julijana zarađuje kao domar u školi, dok se domaćin kuće koji je nekada bio na braniku otadžbine na Kosovu i Metohiji, bori sa karcinomom pluća. Troje dece do škole kroz šumu pešače dva sata.
Njihova nemaština toliko je velika da od želja imaju samo ono što se kod drugih oduvek podrazumeva. Možda zato ni težak ranac, pešačenje i strahovi za Valentinu, Milicu i Strahinju nisu prepreka na putu do znanja.
"Do škole imamo devet kilometara u jednom pravcu. Uglavnom idemo peške, ali kada nas nekada neko poveze, onda nam to bude skraćeni put. Odavde do Popove, dok siđemo, idemo peške. Nije svejedno zato što ima životinja", priča Milica Šljivić, učenica šestog razreda OŠ "Stojan Novaković" u Blacu.
Valentina je jedini đak prvak u selu Popova, gde je posle 10 godina škola ponovo otvorena.
"Kad sam bila mala jedva sam znala slova. Učiteljica me je naučila da sabiram, čitam, naučila me je da pišem", kaže najmlađi đak u porodici Šljivić.
Hvali je njena učiteljica Valentina Lazić. Ističe da je pametno dete, radoznala, vesela i slobodna, iako, kako kaže, živi u teškim životnim uslovima.
Naviknuti na nemaštinu i sa nadom u bolju budućnost
Udaljenost i surova priroda nisu jedini problemi porodice Šljivić, koja živi u zaseoku Kavgalija i do prvih komšija ima četiri kilometra. Do njih se stiže lošim i izrovanim zemljanim putem, pešice ili terenskim vozilima.
"Ne vidim neku budućnost za decu, otežano je njihovo školovanje. Ne vidim perspektivu da bi deca ovde opstala. Dosta je kilometara udaljeno. Kod nas su jake velike kiše, košave, znaju da budu jaki vetrovi", brine majka Julijana Ivanović Šljivić.
Naviknuti na nemaštinu, Julijana i Dobrivoje nikada se nisu žalili, niti tražili pomoć. Kažu da su se do sada uglavnom sami borili sa nedaćama i da im je bitno da deca ne budu gladna, da ih posluži zdravlje i da završe školu.
"Ja što sam oboleo, oboleo sam, ali teško mi je za decu što pešače ovoliko, nemam nikakvo prevozno sredstvo. Da mogu da živim još neku godinu još, ako mogu decu nešto da obučim, a nije mi više do života ako mi verujete", teške su reči oca Dobrivoja.
Humanitarna organizacija "Srbi za Srbe" pokrenula je akciju pomoći za porodicu Šljivić. Cilj je, kako kažu, da im obezbede novu kuću bliže školi, bolnici, prodavnici, poslu i drugim ljudima.
Коментари