четвртак, 01.01.2015, 19:30 -> 19:59
štampajPoslednji Mohikanac sa Tornika
Još samo jedno ognjište sela na obroncima Tornika nije ugašeno, a kraj njega je u novu i u svoju 89. godinu, kao poslednji Mohikanac, ušao jedan začuđujuće vitalan i vedar Zlatiborac. Ne haje ni za sneg, ni za mraz.
Povremeno napusti planinu i siđe deci – u kuću bliže civilizaciji, jer veruje da su mu priroda, rad i red obezbedili dugovečnost i zdravlje.
Ovde kao da su se barem dva veka saplela i preskočila svakodnevicu. Ni struje, ni vodovoda, ni dobrog puta. Ipak, Srećko i njegova kobila Lasta zadovoljniji su od onih koji uz blagodeti civilizacije – dele i nervoze i bolesti.
"Razgovaram i sa mačkom i sa gavranima koji prolete... pitam ih kuda idu, kud lutaju. I ne fali mi ništa, kao da sam u nekom raju", kaže Srećko Kovačević iz sela Zavojica.
Srećko veruje u rad kao najvažniji uslov napretka i blagostanja, pa čak i kada je ostao sam, tu gde su se nekada nizali katuni i belela stada.
Srećko kaže da rad oduvek ceni, "pogotovo sad kad je sam, kad nema nikoga pored sebe".
Lasta ga, kad poželi, odnese do dece, u selo kraj magistrale. A porodica i prijatelji, putnici i lovci, svraćaju mu redovno, u brvnaru, koja se nikada ne zaključava.
"Njemu nikad nije problem da spremi i skuva. To je kod njega kô narodna kuhinja", kaže Željko Marjanović iz Dobroselice.
A i snegovi i vukovi ovde su deo onog, prirodnog poretka – kako dođu, tako i odu.
Kad se čovek prodere, vuk pobegne od čoveka. Retko kad kurjak napadne čoveka, mirno kaže Srećko.
"Kad dohvatim lopatu časkom rasturim sneg tamo-amo... da mogu da položim ovcama", dodaje Srećko.
Povremeno napusti planinu i siđe deci – u kuću bliže civilizaciji, jer veruje da su mu priroda, rad i red obezbedili dugovečnost i zdravlje.
I dok, sve bliži desetoj deceniji, prebira po sećanjima, Srećko je odavno odmerio šta je za sreću važno.
"I državu da daš ako nema čovek sloge i ljubavi, džaba je", kaže Srećko Kovačević.
I noć pada, gosti se ispraćaju, pod krovom je toplo i miriše borovina, otišao još jedan dan i još jedna godina. Malo predaha i do novog jutra, eto sna mirnog, okrepljujućeg.
Упутство
Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.
Број коментара 4
Пошаљи коментар