Trag u prostoru-To može samo ljudska ruka

Drvo je oduvek bilo izuzetno cenjen materijal. Pruža velike mogućnosti za primenu ali, istovremeno, zahteva veštinu prepoznavanja osobina, odgovarajuću pripremu, stručnu obradu i zaštitu

Ukrotiti i uobličiti plemenitost i teksturu drveta, igru boja, svetlosti i senki i pustiti ih da pričaju priču umesto nas, dar je onih kojima su znane tajne starih umetničkih zanata. To su oni koje jednostavno zovemo: ljudi zlatnih ruku.

Gotovo svako od nas se u nekom trenutku u životu suočio sa dilemom šta da uradi sa starom škrinjom svoje bake, stolicama, kojima se klate nogari i ormarima iz kuće naših roditelja, koji nam se čine nezgrapnim u modernom okviru našeg novog doma. Svi ti stari predmeti gube vrednost i padaju u zaborav, da bi se posle nekog vremena desilo čudo.

Izrone iz mraka kakvog podruma ili tavana i u moru bezličnosti, iz miljea brzog tempa današnjeg života, prepunog hiperprodukovanih predmeta bez ikakve autentičnosti i vrednosti, počinju da žive svoj novi život.

Priča o ljudima koji kroz medijum drveta, odnosno furnira, na svetlost dana svojom zanatskom veštinom nanovo iznose retka stara iskustvena znanja sabrana u pomalo zaboravljenim umetničkim zanatima.

Ovo je svedočenje ljudi koji se bave restauracijom antikvarnog nameštaja, a na drugoj strani veštinom izrede intarzija. Za sebe kažu, na nama je, koji se drvetom bavimo, da pružimo maksimum, a na drvetu je da kroz nas lepotom govori samo.

Autorka i urednica Milica Barjaktarević.