уторак, 16.09.2025, 19:17 -> 09:41
Kulturna baština Srbije: Crkva Svetog Georgija u Donjoj Sopotnici
Na raskrsnici od pamtiveka znanih puteva, uz levu obalu Drine, u Donjoj Sopotnici, Stefan Vukčić Kosača, herceg od Svetoga Save, podigao je 1446. godine crkvu – zadužbinu posvećenu Svetom velikomučeniku Georgiju.
|
Na raskrsnici od pamtiveka znanih puteva, uz levu obalu Drine, u Donjoj Sopotnici, Stefan Vukčić Kosača, herceg od Svetoga Save, podigao je 1446. godine crkvu – zadužbinu posvećenu Svetom velikomučeniku Georgiju.
Crkva je danas na teritoriji opštine Novo Goražde. Hram je tokom vekova delio sudbinu naroda ovoga kraja. Stradao je, bio razaran, paljen i iznova obnavljan. Ipak, hram Svetog Georgija je još od svog nastanka imao izuzetnu ulogu u istorijskoj, kulturnoj i duhovnoj vertikali srpskog naroda. Tako je u okviru manastirskog kompleksa, pored same crkve, radila i srpska ćirilična štamparija, koju je još 1519. godine ustanovio Goraždanin Božidar Ljubavić sa sinovima. Knjige iz ove štamparije, koja je osnovana samo 25 godina posle cetinjske, ostavile su trajan pečat u istoriji srpske pismenosti. Prof. dr Biljana Samardžić osvetljava istorijski i kulturni milje vremena u kojem je crkva podignuta, veze sa Mileševskom eparhijom, kojoj je crkva i pripadala, kao i rodbinske veze ktitora sa knezom Lazarom, što, pored drugih nesumnjivih dokaza, svrstava ovaj spomenik u srpski kulturni korpus. Kustos – arheolog Ivana Grujić govori o naučnim dokazima iz daleke prošlosti i rimskog doba koji potvrđuju tadašnju izuzetnu stratešku poziciju, posebno kroz artefakte, koji su nađeni poslednjih godina u okruženju crkve. Istraživanja konaka daju sliku o impozantnom manastirskom kompleksu oko Crkve Sv. Georgija, rasvetljavaju nekadašnji život stanovništva, kao i značaj crkve u srednjem veku, koja je u vreme hercega Stefana Kosače bila i svojevrsna rezidencija, gde su se odvijali i važni diplomatski susreti. Bila je svedok ekonomske moći ovog kraja, sve do konačnog pada u otomansko ropstvo i razaranja manastira i same crkve. Autor: Milica Bajić Đogo |
Коментари