петак, 06.11.2020, 16:04 -> 17:15
Аутор: РТС
Slobodan Janković: Dijaspora je više od posla
Novinar Boban Janković je ponikao u Radio Beogradu, ali je ostatak radnog veka proveo u dijaspori, u Nemačkoj. Radio je za mnoge medijske kuće, da bi penziju dočekao u Frankfurtskim vestima.
Beograđanin, Slobodan Boban Janković, je u Radio Beogradu radio od 1974. do 1994. godine, kao dopisnik Tanjuga iz Bona do 1998, u našoj Ambasadi u Bonu naredne godine, za radio Dojče vele i WDR iz Kelna naredne dve godine, a od 1999. godine do nedavnog penzionisanja, ovaj vrsni novinar proveo je u Franfurtskim vestima.
Kako se menjalo Vaše mišljenje tokom vremena, od odlaska do povratka u Srbiju?
"Menjalo se godinama...ja sam kao mlad, 1980. godine počeo da pratim dijasporu u redakciji Večeras zajedno Radio Beograda, a onda sam se i sam pridružio dijaporcima. Proveo sam 16 godina u Nemačkoj, tako da sam dijasporu sagledao i iz Srbije i sa lica mesta, upoznao sam te ljude i zavoleo ih...Imam puno prijatelja, u jednom trenutku sam imao više prijatelja u Berlinu nego u Beogradu, gde sam rođen. Najupečatljiviji mi je rastanak sa Berlinom. Posle 9 godina dopisničkog rada sam rekao da ću da se vratim kući, a onda mi jedan od starih dijasporaca, Milan Štrbac reče: "E pa ne može, šta ćemo mi sad da radimo kad vi odete?" Rekoh, doći će neko drugi...
Kad smo se zbližili, mislili su da samo zbog njih postojim, iako sam se bavio i spoljnom politikom i drugim stvarima, sportom...Bilo je to jedna lepa veza. Kada sam nemački usavršavao u Bremenu, obišao sam sve klubove u regionu, od Hamburga do Bremenhafena, jer mi je to i bio posao u Beogradu, a i volim da se pojavim...", priča Janković.
Koje biste trenutke Berlinovanja i stranstvovanja izdvojili?
"Bilo je susreta sa nemačkim političarima...recimo, susret u Bonu sa Kinkelom, koga nisam voleo nikada. On prilazi da se rukuje sa mnom, a ja se okrenem i ne pozdravim se sa njim...pita me ambasador zašto, a ja mu kažem da ne mogu da se sa takvim čovekom pozdravim, s obzirom na to šta nam je sve radio...Joška Fišer mi je isto ostao u lošoj uspomeni, ali s njim sam morao da se rukujem, gurnuli su me na njega...Predstavio me je Klajv Friman Fišeru kao doajena berlinskih dopisnika i morao sam...", seća se ovaj vrsni novinar.
Koja je Vaša poruka za dijasporu?
"Živite svoj život, mislite na svoju otadžbinu, pomozite ako možete, ako ne, opet budite dobri građani i Srbije i one u kojoj živite, jer se tamo ipak odvija njihov život...", kaže Janković.
Inače, Jankovićeva supruga je radila u Radio Beogradu, dok je sin Nikola zaposlen u Razvojnoj agenciji Srbije. Jasno je da je Boban Janković sa svojom porodicom vredan svake hvale, a Program za dijasporu i te kako vodi računa o pravim srpskim vrednostima, o ovakvim svojevrsnim podvižnicima i beočuzima dijaspore.
Коментари