недеља, 09.11.2025, 09:00 -> 23:25
Kolekcionarski kutak – Eric Dolphy – „Eric Dolphy At The Five Spot“
„Eric Dolphy at the Five Spot“ je par albuma uživo džez muzičara i kompozitora Erika Dolfija. Objavljeni su u decembru 1961. (vol.1) i novembru 1963. (vol.2), a snimljeni su na kraju Dolfijeve dvonedeljne rezidencije, zajedno sa trubačem Bukerom Litlom, u džez klubu „Five Spot“ u Njujorku.
Treći tom snimaka iz iste večeri, pod nazivom „Memorial Album“, objavljen je 1965. godine, nakon prerane smrti Litla i Dolfija, a sadrži pesme „Number Eight (Potsa Lotsa)“ i „Booker's Waltz“.
Sva tri toma su ponovo izdata, bez alternativnih izdanja, kao trostruki LP pod nazivom „The Great Concert of Eric Dolphy“. Dve druge numere, „Status Seeking“ Mela Voldrona i Dolfijeva solo izvedba pesme Bili Holidej „God Bless The Child“, objavljene su na Dolfi kompilaciji „Here and There“. Dolfija i Litla pratila je ritam sekcija koju su činili pijanista Mel Voldron, basista Ričard Dejvis i bubnjar Edi Blekvel.
Dolfijeva kompozicija „The Prophet“ je počast umetniku Ričardu „Proroku“ Dženingsu, koji je dizajnirao omote Dolfijevih ranijih albuma, „Outward Bound“ i „Out There“.
U recenziji prvog toma na „AllMusic“, Majkl G. Nastos je izjavio da se Dolfijeva grupa „razvila u uzor svim budućim progresivnim džez kombinacijama“, dok ih je kombinovana snaga Dolfija i Litla – istraživanje otvorene, ali retrospektivno ne preterane disonance i atonalnosti – učinila metom kritičara, ali divljenim među progresivnom post-bap scenom u razvoju“. Nastos je nastavio: „Sa uvek zapanjujućim nijansama pijaniste Mela Voldrona, klasično-smelo sviranjem basa Ričarad Dejvisa i živopisnim bubnjanjem alhemičarskog Eda Blekvela, ovu grupu nije bilo moguće zaustaviti.“ Zaključio je: „Većina pozdravlja ovaj prvi tom, i drugi prateći album sa istih sesija, kao muziku koja je promenila svet džeza koliko i inovativni izleti Orneta Kolmana i Džona Koltrejna iz iste ere. Svi slušaoci koji razmišljaju napredno i izazovno razmišljaju moraju da poseduju ove epske klupske datume.“
Skot Janov, recenzirajući drugi tom, nazvao je album „odličnim setom koji snima ono što je možda bila Dolfijeva najbolja grupa ikada, kao i jedan od najboljih bendova tog doba.“
Dolfijevi biografi Vladimir Simosko i Bari Segarman primetili su da snimci „pružaju retku priliku za proučavanje rada jedne večeri u klubu“, izjavivši: „uprkos bilo kakvoj neujednačenosti u snazi solo deonica ili zategnutosti nastupa, veoma dobro izbalansirana i briljantna grupa je očigledna... jedinstvo i široke dimenzije otkrivene očuvanjem rada jedne večeri ostaju da svedoče o vrednosti i vitalnosti kvinteta.
Коментари