Читај ми!

Festival Proms 2025

Reprodukujemo snimak koncerta održanog 28. jula u Rojal Albert Holu u Londonu koji nam je ustupljen posredstvom međunarodne razmene u okviru Euroradija. Nastupali su članovi Škotskog simfonijskog orkestra Bi-Bi-Sija pod upravom svog šefa-dirigenta Rajana Viglsvorta, koji je za program koncerta odabrao dela Harisona Bertvisla i Ludviga van Betovena.

Najpre ćete čuti Bertvislove Zemaljske plesove. Iako kompozitor nikada nije napisao delo koje bi moglo da se označi kao simfonija, povremeno su se u njegovom opusu pojavljivala velika orkestarska ostvarenja u kojima je fokus usmeravao na ideje o toku vremena i drevnim ritualima i procesima. Počev od kompozicije Trijumf vremena početkom sedamdesetih, inspirisane gravurama jednog od najznačajnijih umetnika holandskog i flamanskog renesansnog slikarstva Pitera Brojgela Starijeg, Bertvisl istražuje pojam vremena kroz velika orkestarska tkanja. Sredinom osamdesetih, tačnije 1985. i 1986. godine, komponovao je Zemaljske plesove, delo koje proističe iz ideje o vremenu sažetom u geološkim slojevima i dubinskim, primordijalnim energijama, koji pronalaze svoj glas u promenljivim slojevima orkestarskog zvučnog pejzaža. On se razvija neprekidnom snagom, a zvučni slojevi se pomeraju, mešaju i preklapaju poput slojeva Zemljine kore. Kritičari ističu da muzika Zemaljskih plesova deluje monumentalno, sirovo i gotovo arhaično, zbog čega se često opisuje kao „geološka simfonija”. Delo su premijerno izveli članovi Simfonijskog orkestra Bi-Bi-Sija pod upravom Petera Etveša marta 1986. u Rojal Festival holu. Dočekano je sa velikim uspehom, pa su urednici Promsa odlučili da ga uvrste u programski repertoar, te je, u istoj interpretaciji, publici predstavljeno i 27. avguta iste godine.

Drugi deo koncerta ispunilo je jedno od remek-dela muzičke literature: Treća simfonija u Es duru, opus 55 Ludviga van Betovena, poznata kao Eroika. Komponovana 1803. i 1804. godine, ova simfonija označila je početak Betovenove srednje stvaralačke faze u kojoj je ostvario prekretnicu na prelazu iz klasicizma u rani romantizam. Odlikuje je monumentalna snaga i herojska energija, koje oslikavaju borbu, tragediju, ali i trijumf ljudskog duha. Zanimljivo je istaći da je Eroika prvi put na Promsu interpretirana 11. septembra 1896. godine, a tom prilikom orkestrom je dirigovao Henri Vud. Od tada je izvedena preko stotinu puta, a za dirigentskim pultom su se, između ostalih, smenjivali Džon Barbiroli, Danijel Barenbojm, Nikolas Kolon, Kristof Ešenbah i drugi.

Urednica Irina Maksimović Šašić