петак, 14.11.2025, 21:10 -> 15:34
štampajAntologija Trećeg programa
Johan Hojzinga: Priroda i značenje igre (2)
U nastavku ovoga ciklusa do nedelje, 16. novembra, možete slušati delove Hojzingine klasične studije „Homo ludens”, koji su, u prevodu Kaće Samardžić, prvi put emitovani na našim talasima u februaru 1968, a objavljeni u 3. broju časopisa „Treći program” 1969. godine.
„Postojanje igre nije ni na kakvom stepenu vezano za civilizaciju, ni za kakav oblik shvatanja sveta. Svako misleće biće moglo bi smesta sebi da predstavi tu stvarnost igre, igranja, kao stvar po sebi, nezavisnu čak ako njen jezik i nema opšti izraz za opisivanje te stvari. Postojanje igre je neporečno. Može se poricati skoro svaka bitnost: pravda, lepota, istina, duh, bog. Može se poricati zbilja. Igra nikako.
Ali priznati igru, znači, htelo se to ili ne, priznati duh. Jer, ma kakva bila njena suština, igra nije materija. Već u životinjskom svetu ona prevazilazi granice fizičkog života. S tačke gledišta determinističkog shvatanja po kome svetom upravljaju jednostavni uticaji sila, ona je doslovno superabundans, izlišna. Jedan jedini dašak duha koji odbacuje bezuslovni determinizam čini prisustvo igre mogućim, pojmljivim, razumljivim. Postojanje igre potvrđuje stalno, i u najvišem smislu, nadlogično svojstvo naše situacije u svetu... Mi igramo, i mi smo svesni igre: mi smo, dakle, više nego razumna bića, jer je igra nadrazumska” (str. 349).
Tekst čita: Marica Milčanović
Urednik: Predrag Šarčević
Коментари