Читај ми!

Letnje operske pozornice

Volfgang Amadeus Mocart: Figarova ženidba

Reprodukovaćemo snimak opere „Figarova ženidba” Volfganga Amadeusa Mocarta, zabeležen 27. jula prošle godine na predstavi održanoj u okviru Salcburškog festivala, u Mocartovoj kući u ovom gradu. Glave uloge tumačili su: Kšištof Bončik kao Figaro, Sabin Devjel kao Suzana, Adriana Gonzales kao Grofica Almaviva, Andre Šuen kao Grof Almaviva, Peter Kalman kao Bartolo, Kristina Hamerstrem kao Marčelina, Lea Desandre kao Kerubino, Manuel Ginter kao Don Bazilio. Tu su i Rafal Pavnuk kao vrtlar Antonio, Endrju Morstin kao Don Kurcio i Serafina Štarke kao Barbarina. Horom Bečke opere i Bečkom filharmonijom diriguje Rafael Pišon.

Ovo je turbulentna komedija sa ljubavno-erotskim začkoljicama koja ni u Mocartovo vreme nije percipirana kao bezopasna. Naprotiv, ona upravo propituje patrijarhalni poredak, ali i odnos gospodara i slugu, koji je bio u srcu društvenih odnosa u vreme pre Francuske revolucije. Sama radnja, tokom jednog ’ludog’ dana bavi se mnogostrukim oblicima prevare – od one ljubavne i bračne, preko nepoštovanja ugovora, do karakterističnog, za operu i za komediju, ’prerušavanja’ u nekog drugog. Gotovo svi likovi u Figarovoj ženidbi, dolaze u neku vrstu ćorsokaka sazdanog od njihovih neispunjenih želja i egzistencijalne usamljenosti.

U centru radnje nalazi se Figaro, sobar grofa Almavive, koji pokušava da ozvaniči svoju ljubav sa Suzanom, grofičinom sobaricom. Glavne prepreke su to što grof sam želi Suzanu za sebe, kao i Figarovi finansijski problemi, jer će umesto otplate duga prema staroj plemkinji Marčelini, Figaro možda morati da postane njen muž. U borbi sa ljudima moćnijim od sebe on mora da upotrebi jedino što ima – inteligenciju, lukavost i snalažljivost. Nasuprot njemu stoji grof Almaviva – pohotni i uticajni bogataš koji ne samo da je zanemario svoju ženu, lepu groficu Rozinu, nego po svaku cenu želi da osvoji ljupku Suzanu, ne hajući što ona planira da se uda za Figara. Tu je paž Kerubino, koji unosi dozu nemira u ženska srca i svojom mladošću, ali i rodnom ambivalencijom (ne treba zaboraviti da je ovo uloga ’u pantalonama’ za mecosoprana) se upostavlja kao rival kako Figaru, tako i samom grofu.

Lorenco da Ponte i Voflgang Amadeus Mocart su 1786. godine ovim delom započeli svoju saradnju, jednu od najznačajinijih u istoriji opere i zapadne muzike. Izabrali su istoimeni pozorišni komad Pjera Bomaršea, koji je u to doba bio zabranjivan, jer je kritikovao privilegije aristokratskog staleža. Kako bi zaobišli cenzorske makaze, Mocart je sakrio radikalne, političke poruke u samu muziku, i to suptilnim razmenama tropova opere serije i opere bufe, koje koriste glavni junaci. Na samom kraju, grof tražeći oprost od svoje supruge, naizgled pokušava da vrati stabilnost starog poretka, ali svi likovi su već pomaknuti iz svojih težišta. Grofica ostaje i dalje usamljena, Kerubino je ubacio dozu seksualne ambivalencije u živote protagonista, otkrivene su prevare, ali i srce strukturnog nasilja tog poretka kome više nema spasa.

Urednica Ksenija Stevanović

 

Коментари

Da, ali...
Како преживети прва три дана катастрофе у Србији, и за шта нас припрема ЕУ
Dvojnik mog oca
Вероватно свако од нас има свог двојника са којим дели и сличну ДНК
Nemogućnost tusiranja
Не туширате се сваког дана – не стидите се, то је здраво
Cestitke za uspeh
Да ли сте знали да се најбоље грамофонске ручице производе у Србији
Re: Eh...
Лесковачка спржа – производ са заштићеним географским пореклом